„The Witcher III: Wild Hunt“ djeluje poput živog organizma koji reagira na svaki naš postupak. Ovisno o našim izborima u najvažnijim događajima tijekom igre, te našem ponašanju prema nekim važnim likovima imamo prilike iskusiti i neki od 36 mogućih završetaka. Ako ne uspijemo doći do kraja, zbog nedostatka vremena u životu, nikako zbog toga što bismo imali nešto bolje za igrati, imamo priliku barem vidjeti kako naši postupci utječu na svijet u kojem se igra zbiva. Uz cikluse godišnjih doba, dana i noći, te ratnih razaranja koji će mijenjati krajolik, naši postupci također utječu na njega. Utoliko, u tom moralno fleksibilnom svijetu nećemo dobivati bodove za dobro ponašanje, ali možemo osjetiti zadovoljstvo što naši postupci nisu doprinijeli općem jadu i bijedi njegovih običnih stanovnika, nego su na neki način taj jad i tu bijedu ublažili ili olakšali. Stoga će sporedni questovi otkrivati više toga u igri nego glavna priča. Poneki od njih (nije li bilo nekog drugog da se pobrine za tu kozu?) se čine nepotrebnim trošenjem resursa isprve, jer će čak i Geralt negodovati zbog uključenosti u fizičke poslove. No, nagrada uvijek dolazi kao otkrivanje bogatstva svijeta u kojem se nalazimo.