Posljednja izmjena 18/01/23 by Ivan Palijan
Hip hop ili rap glazba je nastala u New Yorku u 1970-im godinama, a onda se razvila u još jedan originalno američki žanr popularne glazbe. Prigrlili su ga mahom Afroamerički umjetnici i izvođači kojima je kombinacija ritma i rime legla kao sredstvo kako bi istaknuli svoju individualnost ili specifične probleme zajednice kojoj pripadaju. Klasne razlike i rasizam su teški problemi koje tište potomke robova koji danas žive u Americi, a osjećaju se kao građani drugog reda, de facto modernim verzijama robova.
U 1980-ima su Run D.M.C., N.W.A. i Public Enemy bili najglasniji i najrašireniji glasovi koji su govorili o toj nepravdi koja je (u slučaju N.W.A.) dovodila i do življenja u kojem ne preostaje ništa drugo osim kriminala kao sredstva podizanja s dna društvene ljestvice, što je značilo i micanje iz tog istog društva koje ništa dobro nije donijelo. Kasniji glasovi, 1990-ih, 2000-ih i dalje, su samo dodavali nova poglavlja u pričama o afroameričkom iskustvu, s jedne strane obojano kriminalom, s druge strane prebogato talentom.
Pročitajte ovdje kako smo izračunali koji su najvažniji hip hop albumi. Uzeli smo u obzir prodaju albuma (BestSellingAlbums), njegovu popularnost (Discogs), slušanost (Last.fm), ocjene kritičara (MetaCritic, AllMusic) i mjesta na top listama najboljih albuma (Acclaimed Music).
1. To Pimp a Butterfly
(Kendrick Lamar, 2015., SAD, #conscious #blacklivesmatter hip hop)
Životno iskustvo učinilo je Kendrick Lamara autentičnim glasom svih građana drugog reda u Americi. Što su mahom i u ovom trenutku Afroamerikanci. Odrastavši u zloglasnom Comptonu koji je iznjedrio toliko talenata što za nasilje i kriminal, što za hip hop, a ponekad i oboje, trebao je birati. Nećemo nikada saznati je li imao dovoljan talent za kriminal, ali je svoj raskošni talent i uvid u stanje stvari, kako u popularnoj glazbi i njenoj povijesti, tako i u društvu.
- Pročitaj cijelu recenziju Kendrick Lamar: To Pimp a Butterfly
2. Enter the Wu-Tang (36 Chambers)
(Wu-Tang Clan, 1993., SAD, nimalo zajebantski hip hop)
Ovo nije zajebancija, nego album koji je ozbiljno promijenio ne samo hip hop, nego i lice i naličje popularne kulture, šokantan na nekoliko razina: kvalitetom, inovativnošću, idejama, konceptom, ali i doslovno kao šok za mnoge klince koji su te 1993. godine bili potpuno zaprepašteni, fascinirani u svom strahu od nepoznatog, gomilicom opakih mladića u širokim hlačama, svaki sa svojim stripovskim glazbenim identitetom, kao Avengersi s dosjeom. (VG)
3. Straight Outta Compton
(N.W.A., 1988, SAD, najopasniji hip hop)
Ako na „Straight Outta Compton“ i postoje kompromisi mi ih ne znamo prepoznati. Buntovan i brutalan je to album u kojem su svoj glas dali trojica velikana hip-hop scene – Ice Cube, Dr Dre i Eazy E. Bili su to tada glasovi koji su vikali iz kvartova u kojem je vladao kriminal i nasilje vezano za trgovinu drogom. Nije ni čudo da su nasilni i profani, kao i društvo koje ih je proizvelo.
4. It Takes a Nation of Millions to Hold Us Back
(Public Enemy, 1988, SAD, stup povijesti hip hopa)
Drugi album Public Enemyja je izrazito bučni komad glazbe nastao u vrijeme kada je crna Amerika još tražila svoj glas pa je buka i logična posljedica toga. Napravljen je da šokira, da provocira i da pokaže da se Afroamerikanci nikoga ne boje i da su dovoljno jaki da im ne treba nitko tko će im dati njihova prava, nego će ih oni samo uzeti. Prestrašio je mnoge, a oduševio još više njih.
5. Paul’s Boutique
(Beastie Boys, 1989, SAD, semplirani hip hop)
Sa svojih preko stotinu korištenih samplova „Paul’s Boutique“ je album koji ne bi bilo moguće snimiti danas, zbog prevelikih naknada koje traže vlasnici izdavačkih prava (odnosno, korporacije i odvjetnici). Beastie Boys su se izvukli s ponekom tužbom, među ostalima onih The Beatlesa, da bi se izvukli iz zamke koju je činio njihov prvi album, razulareni „Licensed to Ill“. S ovim albumom su postali legende, bend koji je diktirao ono što se u hip hopu radi, označili početak zlatnog doba hip hopa iako su samo znalci mogli u tom trenutku razumjeti što je to zapravo.
- Pročitaj cijelu recenziju Beastie Boys – Paul’s Boutique
6. My Beautiful Dark Twisted Fantasy
(Kanye West, 2010., SAD, višepolarni hip hop)
Kanye West je višepolarna ličnost. Niti on šuti o tome, niti to treba izostaviti kada se govori o njemu i onome što radi. Nakon niza skandaloznih javnih ispada se povukao u samoću Havaja, te kontemplirao o sebi i svom životu. Pa je zaključio da bez obzira što definitivno nešto ne valja s njim i da je kreten, ali da je i dalje bolji od svih ostalih i napravio album zadivljujuće kreativnosti i lucidnih ideja koji će to dokazati.
7. Damn.
(Kendrick Lamar, 2017., SAD, hip hop za pulitzera)
Četvrti album Kendricka Lamara je jedini album popularne glazbe koji je dobio Pulitzerovu nagradu za glazbu koju inače dobivaju samo jazz albumi i albumi klasične glazbe. To je ta njegova kulturološka važnost koja seže van okvira njegovog žanra, ali i okvira popularne glazbe. Nad slojevima beatova od kojih je album složen proteže se Lamarova priča o njegovom mjestu u Americi. Nije to vedra priča o uspjehu, lovi i seksu, ne, u toj se Americi zbivaju mnoge proklete stvari i on želi da mi svi to znamo.
8. Licensed to Ill
(Beastie Boys, 1987, SAD, hip hop komedija)
Reaganove osamdesete prelijevale su se na naš dio svijeta s ambasadorima poput Cannonovih akcijskih filmova i vulgarnih komedija s golim sisama i studentima koji ih gnječe zajedno s konzervama piva o svoje čelo. “Licensed to Ill” je upravo to. Osim što su jedan od najhvaljenijih i najvažnijih debitantskih albuma svih vremena, ofenzive mladosti i bezobrazne igračke klinaca koji su umjesto dokazivanja toga da i bijeli reper može biti opaki gangster odlučili biti – repajuća komedija osamdesetih. (VG)
9. The Marshall Mathers LP
(Eminem, 2000., SAD, elvisov hip hop)
Eminema su zvali Elvisom dvijetisućitih, a kakve dvijetisućite, takav i Elvis – intro “The Marshall Mathers LP” rezerviran je za urnebesni “Public Service Announcement 2000”, eksplicitno nabijanje na organ hejtera, nakon čega tek kreće pravi kontranapad, u glavu s “Kill You”, pjesme nasilne poput Toma i Jerryja, dakle u osnovi urnebesne, ali ipak jasne poruke svima koji su Eminema pretvorili u medijsko čudovište. (VG)
10. 3 Feet High and Rising
(De La Soul, 1989., SAD, hippie hip hop)
De La Soul su bili ne samo nešto potpuno drugačije, pozitivnije i veselije u svijetu agresije N.W.A. i namrgođenosti Public Enemy, nego i začetnici “afrocentrizma”, odmaka od mračnih izazova asfalta u korist slave tradicijskog blata Afrike. De La Soul su slavili stari kontinent, ali doletjeli su sa svježim vjetrom New Yorka. Semplirali su preko 60 izvođača, izmislili skitove, formu šaljivih audio skečeva između pjesama. I da, na kaver su stavili cvijeće. (VG)
11. Illmatic
(Nas, 1994., SAD, lirski kvartovski hip hop)
Nasir bin Olu Dara Jones imao je kojih dvadesetak godina kada je postao jednim od lirski najbolje naoružanih kroničara američke kvartovske stvarnosti, uhvaćene ritmom i rimom hip hopa. Queensbridge, jedan od javnih stambenih objekata unutar Queensa u državi New York, bio je tipični američki urbani geto koji je tek izlazio iz epidemije cracka osamdesetih, a Nas mladi, koliko i zreli vodič kroz tadašnji prezent, a danas neodoljivu vremensku kapsulu. Autor koji je s bilježnicom i olovkom, a ne napunjenom sačmaricom obilazio kvart. (VG)
12. Graduation
(Kanye West, 2007., SAD, stadionski hip hop)
Stadionski rock album Kanye Westa. Trenutak u kojem je Kanye napravio prvi korak ka avangardi i sve intenzivnijem razaranju normi hip hopa. Iako je osobno sudjelovao u neotradicionalističkoj produkciji vraćanja soula u načelno digitaliziranu mainstream hip hop produkciju, došlo je vrijeme da pokaže širinu svojih jedinstvenih glazbenih vizija. Kako spojiti ono što je radio do tada i ono što je vidio kada je dijelio turneju s U2? Poželio je i sâm vladati desecima tisuća ljudi u hipnotičkom transu. (VG)
13. The Eminem Show
(Eminem, 2002., SAD eminem hip hop)
„The Eminem Show“ sjajan album velikog, ostvarenog autora na vrhuncu kreativnog napona. Pri čemu je album zapravo manje ekstreman od prethodnika, gotovo da bi se moglo reći pomirljiviji i optimističniji – mada to uistinu nisu riječi koje bismo na prvu mogli povezati s Eminemovim stihovima. Umjesto toga, govore nam koliko je ekstremno daleko otišao na prethodnim albumima, čije beznađe i nasilnost su savršeno rezonirali s onom Amerikom koja je, tada još to ne znajući, čekala 9/11. (DMJ)
14. Late Registration
(Kanye West, 2007., SAD, orkestralni hip hop)
Samo godinu dana nakon što je s “The College Dropout” repao kroz žicom povezanu čeljust i podsjetio koliko prebiranje po starim semplovima soula može revitalizirati novi hip hop, Kanye West svijetu daruje nešto poprilično drugačije – u studio se dovlači čitav orkestar i kreću prvi eksperimenti s formom, korištenje egzotičnih instrumenata, eksploatacija novih utjecaja poput britanskog trip hopa i hjustonskog screwa, koji se susreću klizeći u atmosferičnom jazzy leru “Drive Slow”. (VG)
15. Speakerboxx / The Love Below
(Outkast, 2003., SAD, brakorazvodna parnica od hip hop albuma)
Početak kraja je očit, već u samoj činjenici da je nešto što nazivamo “dvojcem” odjednom objavilo album s jasnom demarkacijskom linijom, crtom koja nemilosrdno odvaja kreativnost jednog, od vizije drugog. Nakon što su zajedno objavili tri albuma i probili mainstream s klasikom “Stankonia” (2000.), prvim natruhama ozbiljnijeg eksperimentiranja s hitovima izvan geta južnjačkog hip hopa, “Speakerboxx / The Love Below” je dokument s brakorazvodne parnice u kojem je teritorij već podijeljen na “moje” i “njegovo”, ali stranke i dalje pokušavaju živjeti zajedno. (VG)
16. The Chronic
(Dr. Dre, 1992., SAD, nuthin’ but a ‘g’ Thang)
„The Chronic” je oslikavao živote i interese milijuna mladih Afroamerikanaca ranih 1990-ih, ali bio je i morbidna fantazija neodoljivosti odmetničkog života, vožnja Cadillacom kroz rafale metaka i pojedinačnu paljbu stihova, s povremenim poskocima na hidraulici, rezerviranoj za refrene. A oni su bili krojeni za vrhove Billboarda. Poslušajte samo “Let Me Ride” ili himnu “Nuthin’ but a ‘G’ Thang”, koje su stilom, zvukom i tekstom definirale ono što ćemo od tada pa nadalje zvati G-funk. (VG)
17. Raising Hell
(Run D.M.C., 1986., SAD, kraljevsko pretjerivanje)
Run-D.M.C. stvara priličnu galamu koja prati veliku ambiciju. Ovo bi mogao biti prvi doista dosljedan rap album. Toliko su puni sebe da bi bili potpuno odvratni da nisu u pravu kako su u tom trenutku kraljevi. Igre riječima im nisu tako ležerne kao što zvuči, kao što dečki sami brzo ističu. Najpoznatiji pothvat im je ovdje što su Aerosmith uveli u osamdesete, ali politika im je važnija, završavaju, na kraju s „Proud to Be Black“.
18. Good Kid, M.A.A.D City
(Kendrick Lamar, 2012., SAD, natrag u Compton)
Kada govorimo o odrastanju Kendricka Lamara, izvorne reference se nalaze na ovom njegovom drugom albumu. Prvom koji je snimio za veliku izdavačku kuću i koji je na njega skrenuo pažnju barem jednog dijela svijeta. Klinac može otići iz Comptona, ali Compton u klincu ostaje i nakon što otvori srce i izbaci sve iz njega kako bi napravio album. I zvuk je retro, poput sjećanja ne nešto što se u njegovom susjedstvu slušalo i prije njegovog rođenja.
19. Ready to Die
(Notorious B.I.G., 1994., SAD, besmrtni hip hop)
Desetljeća neprekidnih debata o tome tko je najbolji MC svih vremena i kome zapravo, kada se uklone sva blebetanja i natezanja onih koji su, svim ambicijama unatoč, vječno zarobljeni u ulogama viteza i dvorskih luda, pripada kruna kralja New Yorka, nestaju kada poslušate “Ready to Die”. Tijekom tih sedamdesetak minuta svakako ćete biti uvjereni da je odgovor samo jedan: Biggie. (VG)
20. Fear of a Black Planet
(Public Enemy, 1990, SAD., soundtrack za crnu revoluciju)
Public Enemy je na „Fear of a Black Planet“ natjerao cijeli planet da počne razmišljati i educirati se o nejednakosti koja njime vlada. Bila je to 1990., godina u kojoj je Nelson Mandela pušten iz zatvora, što je značilo kraj apartheida, a uzvik i stvar „Fight the Power“ je bila kao naručena (naručio ju je Spike Lee za svoj „Do the Right Thing“ godinu prije) za soundtrack neke nove revolucije u kojoj će moćni konačno pasti.
