Posljednja izmjena 19/10/21 by Ivan Palijan
1. Pixies: Doolittle
(1989., SAD)
Drugi album Pixiesa je točka na kojoj se siječe svo čudaštvo alternativne scene koja je nesmetano bujala širom SAD-a 1980-ih, te pop senzibilitet za široke mase koji vlada mainstreamom prije i poslije toga. Zahvaljujući njemu i njegovom genijalnom spoju buke i melodije svi danas znaju i za Nirvanu i za Green Day. Ludilo Pixiesa je na njihovoj trećoj ploči dosegnulo vrhunac, a opet njihov zvuk približilo milijunima slušatelja.
2. Weezer: Pinkerton
(1996., SAD)
U krajoliku Weezerovih albuma „Pinkerton“, njihov drugi album, strši poput prekrasnog začaranog dvorca. Ili napuštene ruine, ovisno iz koje perspektive mu prilazimo. Nakon zvjezdanog statusa koji im je donio istoimeni (plavi) prvijenac, Rivers Cuomo, kreativna snaga benda se osjetio slomljenim pod svim tim teretom slave i odlučio napraviti potpuno osoban album. Sve njegove misli, emocije i frustracije vezane za seks i odnose (kojih nema) iz tog doba je pokušao sažeti u 10 pjesama koje je bend producirao sam.
3. Sonic Youth: Daydream Nation
(1988., SAD)
Svojom vještinom za proizvođenje buke i njenim spajanjem s psihodeličnim melodijama Sonic Youth su pokazali koje sve mogućnosti američka underground glazba ima. Nakon ovog svog petog albuma više nisu bili underground, potpisali su za veliku kompaniju, a otvorili su onda put za sve velike bendove koji su se nakon njih digli iznad zemlje.
4. Nirvana: Nevermind
(1991., SAD)
Drugi Nirvanin album, smješten između blijedog „Bleach“ i iskupljujućeg „In Utero“ definirao je rock glazbu nakon toga. I danas „Nevermind“ budi fascinaciju zahvaljujući njegovom ovdje iskazanom autorskom geniju i sposobnosti da kroz zvuk artikulira toliko toga što muči svaku sljedeću generaciju mladih ljudi. Prema svom priznanju, na svom najvećem hitu „Smells Like Teen Spirit“ Cobain je pokušao pokrasti Pixies.
5. Pearl jam: Ten
(1991., SAD)
Kriv je Pearl Jam zbog svog prvog albuma, jer je zbog njegove popularnosti mogla nastati karijera Nickelbacka. Prodan je do sada u preko 13 milijuna primjeraka i njihov je najpoznatiji i najpopularniji album. Jedan je od temelja onoga što se nazvalo grunge. No, album je odmah postao mainstream rock zbog svog pretjeranog u studiju dotjeranog zvuka. Od početka do kraja njime odzvanjaju stadionski riffovi, čvrst ritam sve drži na okupu, a glas Eddie Veddera sve diže do nebeskih visina. Pretjeran je kako hard rock treba biti, a neodoljivo mračan poput najbolje underground glazbe 80-ih.
