Posljednja izmjena 03/02/23 by Ivan Palijan
Najbolji stripovi svih vremena su, kako nam se čini, oni koji su stvorili stripove koje danas poznamo. Tamo do 80-ih godina prošlog stoljeća se stripove među uživateljima visoke kulture, uglavnom s pravom, smatralo šundom ili nečime namijenjenom djeci. A onda su Alan Moore sa svojim „Čuvarima“, „V kao vendetta“ i „Strašni vicem“ promijenio mainstream stripove. Frank Miller je dao novi, mračan, život Batmanu, a Art Speigelman je sa svojim underground stripom „Maus“ prvi i jedini dobitnik Pulitzervoe nagrade. Ove stripove sa svojim velikim temama o životu, smrti, politici, društvu i univerzumu čitaju odrasli i oni koji vole čitati.
Neil Gaiman je sa „Sandmanom“ izašao van granica stripa sa serijalom koja je uronjena u mitologiju, ali i ostale grane ljudskih interesa i djelatnosti. Književne, povijesne i okultne reference su mu materijal kojim slika svoje snovite predjele. Često boravi i u svijetu mrtvih, ali da bi vidjeli kako to izgleda kada mrtvi gospodare svijetom trebamo okrenuti stranice „Živih mrtvaca“. Naravno, priče o čudovištima nam služe da se suočimo sa samim sobom, s mračnim stranama ljudske psihe i s mračnim stranama društva kojeg te psihe grade. Ono nije uvijek lijepa slika niti ovako, a kada mu dodamo zombi apokalipsu ne znamo koga se treba više čuvati, živih ili živih mrtvaca. Recept za čuvanje zdravog razuma u suvremenom društvu daje Warren Ellis u „Transmetropolitanu“. Njegova je priča smještena u budućnost, ali njegov novinar Spider Jerusalem otkriva priče o korupciji, manipulaciji i krvoproliću koje pripadaju našem vremenu. Humor i različiti oblici subverzije su jedini načini da se nosimo sa nepopravljivom stvarnošću. Majstori subverzije su i Garth Ennis sa svojim „Propovjednikom“ i „Punisherom“, te Grant Morrison s „The Invisibles“ i njegovim verzijama Batmana i Supermana. Strip je taj u kojemu ćemo danas naći najzanimljivije poglede na svijet koji nas okružuje i onaj koji je u nama.
Pročitajte ovdje kako smo izračunali koji su najvažniji stripovi svih vremena. Uzeli smo u obzir prodaju stripa, njegovu popularnost, ocjene u recenzijama i mjesta na listama najboljih stripova.
1. Watchmen / Čuvari
(1986., Alan Moore & Cedric Gibbons)
Postalo je uobičajeno da svakome tko nije čitao stripove preporučimo „Watchmen“ Alana Moorea i Cedrica Gibbonsa. Njime se pokazalo nešto što nije bilo teško dokazati kako se mainstream stripovi ne rade samo kako bi zadovoljili impulse svojih nezrelih fanova. Ne, oni mogu biti gotovo literarni post-modernistički postupak dekonstrukcije pravila prema kojima se ti fanovi opslužuju i postati traktat o politici, društvu, životu, svemiru i umjetnosti uopće. Stripovi se rade u serijalima kako bi se osigurala njihova financijska isplativost.
2. Maus: A Survivors Tale / Maus: preživjeli priča
(1980., Art Spiegelman)
Prije „Čuvara“ je bio „Maus“ taj koji je dokazao da strip ne pripada samo u podrumske prodavaonice stripa, nego mu je mjesto na policama s ostalom literaturom. „Maus“ je, za razliku od mainstream „Čuvara“, underground strip, a prvi je i za sada jedini strip koji je dobio Pulitzerovu nagradu. Sumorna je to priča o tome kako je autorov otac Vladek Spiegelman preživio holokaust. Židovi, s obzirom da je ovo strip, su prikazani kao miševi, a nacisti kao mačke.
3. V for Vendetta / V kao vendetta
(1982., Alan Moore & David Lloyd)
Svakome tko voli stripove zbog akcije i uzbuđenja „V kao vendetta“ bi moglo biti teško štivo. Ovdje je naglasak na priči i na liku o kojem ne saznajemo puno. Ne saznajemo niti identitet osobe koja se nalazi ispod maske koja je danas postalo simbol Occupy pokreta. O njemu znamo jedino da je u eksperimentima s LSD-om koje je nad zatočenicima konc-logora predvodila fašistička vlast velike Britanije doživio nešto što je oslobodilo njegov um i njegovo tijelo. Godinama poslije on provodi u djelo svoj plan koji će srušiti tu vlast kroz stvaranje kaosa i uspostaviti vladavinu slobode, odnosno anarhiju.
- Pročitaj cijelu recenziju V for Vendetta / V kao vendetta
4. Batman: The Dark Knight Returns / Batman: Povratak mračnog viteza
(1986., Frank Miller)
Svaki superheroj nosi barem dva lica, jedno civilno za javnost, te jedno maskirano kada treba spasiti svijet. Batman ima cijelu lepezu, od one budale iz TV serije iz 60-ih, do mračnog i tajanstvenog osvetnika kakvog poznajemo danas. Mračnog viteza znamo isključivo zbog Frank Millerovog pothvata kojim je, prema vlastitim riječima htio Batmanu vratiti muda tamo 1986. godine. Nije ga zanimalo ništa što su ostali radili s Batmanom, nije mu dao niti tehnologiju, niti oružje.
5. The Walking Dead / Živi mrtvaci
(2003., Robert Kirkman)
Zombi apokalipsa koja ljude pretvara u veća čudovišta od živih mrtvaca viđena je na televiziji već deset sezona. Okosnicu radnje i svoje likove vuče iz ovog, što se činilo, neumrlog serijala, koji je ipak završio 2019. godine s brojem #193, nakon 16 godina izlaženja. Serijal, u kojem su likovi čije su se priče pažljivo plele iz broja u broj da bi onda iznenada poginuli, se najviše pouzdao u efekt iznenađenja koje bi imao na svoje čitatelje. Zombiji su se iznenada pojavljivali u kadru i pravili kaos. Degradacija civilizacije je bila zapanjujuća. Ljudi su postajali nakaze i prije nego bi ih virus uzeo.
6. Batman: The Killing Joke / Batman: Strašan vic
(1988., Alan Moore & Brian Bolland)
Alan Moore je najvažniji autor stripova 80-ih, a osim originalnih djela se bavio i davanjem novog života postojećim serijalima. Radio je to na Supermanu, Swamp Thing, ali ovaj njegov rad na Batmanu, kao što smo svjesni, utječe na autore u stripu, filmovima, video igrama i televiziji i danas. Kratak je, samo mu je 48 strana, ali je vrlo detaljan, kako su oba autora, Moore i crtač Brian Bolland navikla raditi. Priča je vrlo jednostavna, Joker bježi iz Arkhama i smješta Batmanu klopku u napuštenom zabavnom parku.
7. The Sandman
(1989., Neil Gaiman & drugi)
Teško je razumjeti iz današnje perspektive koliko su nekada stripovi smatrani šundom, i to s pravom. Prvi pravi serijal koji je počeo mijenjati tu percepciju je „Sandman“ kojeg je za DC Comics razvio Neil Gaiman i koji se počeo objavljivati 1989. Gaiman se udaljio od osnovnog koncepta superheroja kojeg je taj lik sadržavao i otišao u mitologiju. Njegov je glavni junak Gospodar sna ili, jednostavno, San (Dream). On je jedan od Vječnih (Sudbina, Smrt, Želja, Očaj, Delirij i Razaranje) i avantura mu počinje nakon što bježi iz 70-godišnjeg uzništva u koje ga je strpalo okultno društvo greškom ga zamijenivši sa Smrću koja je bila osnovna meta.
8. Hellboy
(1993.; Mike Mignola)
Mike Mignola je „Hellboy“, odnosno istoimenog lika, smislio kao foru za letak Comic Con-a u Salt Lake Cityju 1991 godine. Tek je poslije shvatio da bi mu taj lik odlično poslužio da pokrene autorski serijal u kojem bi pričao priče kakve on želi pričati. A to su bile one u kojima su priče iz mitologije i narodne predaje izmiješane s šund hororom i Lovecraftovim ludilom. Usred toga je Hellboy, najveći svjetski istraživač paranormalnog, biće koje je Raspućin prizvao uz pomoć nacista pred kraj 2. svjetskog rata u neuspješnom pokušaju da okrenu kotač povijesti u drugom smjeru. Hellboy je, bez nacista, postao prilično dobro odgojen pojedinac koji radi za dobrobit zajednice i sa svojim suradnicima iz Ureda za paranormalna istraživanja i obranu putuje svijetom istražujući one stvari koje ljudi ne mogu niti shvatiti, kamoli riješiti.
9. Transmetropolitan
(1997., Warren Ellis)
„Transmetropolitan“ je mix političke i društvene satire i znanstvene fantastike u koji su ubačene zdrave doze seksa i upotrebe halucinogenih droga kakav obično ne viđamo u mainstream stripu. Ipak, Warren Ellis je uspio za DC napraviti 60 epizoda koje pletu po svim vrstama društvene nepravde od prava manjina preko političara ogrezlih u korupciju do svemoćnih korporacija. Naravno da ovaj strip postaje sve važniji kako sami sve više tonemo u svijetu u kojem više ništa ne vrijedi i ništa nema smisla. Spider Jerusalem je novinarska zvijezda čija je životna misija otkrivanje svih društvenih nepravdi i prljavština.
10. Fables / Bajke
(2003-2015..; Bill Willingham)
„Fables“ („Bajke“) imaju tako jednostavnu premisu koja je morala dovesti do složenog zapleta koji će se nastavljati unedogled, biti čudan, zastrašujući, neodoljiv, sladak, tužan, raskalašen i nadahnjujući baš onakav kakve bajke jesu. U carstvima mašte je prije nekoliko stoljeća došlo do prevrata, tajanstveni Neprijatelj je osvojio zemlje, a stvorenja i likovi iz bajki su se našli u enklavi u New Yorku, žive među ljudima, a oni koji nemaju ljudski izgled žive na Farmi u provinciji. Snjeguljica je zamjenica gradonačelnika Bajkograda, Veliki Zločesti Vuk je šerif (nije više zločest), pa se poput ostalih likova pokušavaju uklopiti u svoje nove uloge i nove živote.
11. Preacher / Propovjednik
(Garth Ennis, Steve Dillon; 1995-2000.)
Rijedak je strip koji će biti toliko bogohulan, zabavan i kreativan kao što je „Preacher“. Garth Ennisu je to sigurno glavna stvar koju je napravio u svojoj inače impresivnoj karijeri. Naslovni Propovjednik kojeg obuzme nadnaravno biće imenom Genesis, rođeno iz veze anđela i demonice koje je natjeralo da Bog pobjegne iz raja i koje posjeduje moći apsolutnog dobra i apsolutnog zla naslijeđene od svojih roditelja (i time potencijalno moćnije od Boga) je u misiji doslovnog pronalaska Boga koji se vjerojatno krije negdje u prostranstvima Sjedinjenih Američkih Država.
12. Bone
(1991-2004.; Jeff Smith)
Nježni, višestruko nagrađivani ep Jeffa Smitha prati rođake Fone Bonea, spletkara Phoney Bonea i blesavog Smiley Bonea. Oni su čudna mala nacrtana stvorenja s velikim nosom – koja bježe iz rodnog grada kad jedna od Phoneyjevih spletki krene po zlu. Odlaze u avanturu koju inspiriranu Tolkienom, na kraju završavaju u tajanstvenoj dolini kojoj prijeti mračni Gospodar skakavaca. Smith je počeo crtati Fonea i njegove rođake sa samo 5 godina – i ovo je, u stvari, sjajan strip kojim vaši klinci mogu početi čitati.
13. Y: The Last Man / Y, posljednji muškarac na svijetu
(2002.; Brian K. Vaughan; Pia Guerra)
Y:The Last Man“ daje odgovor na pitanje koje si je svaki muškarac postavio barem jednom – što bi se točno u njegovom životu promijenilo da ostane posljednji muškarac na svijetu? A odgovor je na većinu stranica ove priče zastrašujući. Kada nije komičan. Yorick ostane taj posljednji muškarac, točnije on i njegov majmunčić ostanu zadnji. Civilizacija je u raspadu, za njegov život se bore različite pre- ili post-apokaliptične ženske organizacije. Neke ga žele smaknuti kao zadnji preostali primjerak muške opresije i zapadnog imperijalizma, dok druge u njemu vide posljednju šansu za nekakav nastavak vrste i izgradnju nove civilizacije.
14. Swamp Thing / Čudovište iz močvare
(1982.; Alan Moore, Stephen Bissette)
„Čudovište iz močvare“ je bio onaj posao s kojim je Alan Moore postao zvijezda među strip scenaristima i zbog čega danas jednako obraćamo pažnju na to tko je strip napisao kao i na to tko ga je nacrtao. Jedino nam je u slučaju Alana Moorea bitno da je strip on napisao. Od posrnule nemani je učinio osobnost, nekoga do koga nam je stalo što će s njim biti bez obzira što je načinjen od lijana i mahovine, te uz to on njega učinio vjerojatno najmoćnijeg junaka u DC-jevom Univerzumu koji je utjelovljenje samih sila prirode. A s prirodom se nije za zezati.
15. Blankets / Dekice
(2003.; Craig Thompson)
Craig Thompson napisao je i nacrtao ovu gorko-slatku, poluautobiografsku priču od 600 stranica, o mladiću odgojenom u strogoj evanđelističkoj tradiciji, progonjenom osjećajem krivnje i srama dok adolescencija ustupa mjesto odrasloj dobi. Njegovi pokušaji snalaženja u seksualnom odnosu dovode ga u pitanje njegova najdublja uvjerenja, a to je taj dodatni, bolno osjećajni sloj koji uzdiže “Dekice” iznad sličnih “osjetljivi umjetnik je osjetljiv, umjetnički” indie stripova. Thompson se bori s velikim idejama o vjeri, umjetnosti i seksu, no ipak je njegova umjetnost uvijek izražajna, intimna i vrlo specifična.
16. Saga
(Brian K. Vaughan, Fiona Staples; 2012.-)
“Saga“ je prekrasan spoj space opere i high fantasyja stvoren kako bi pričao priču o izazovima roditeljstva i odrastanja. Alana i Marko su vojnici dviju zaraćenih rasa usred galaktičkog rata koji se, unatoč tome što priroda i običaji to ne nalažu, zaljube, vjenčaju i naprave bebu. Njihov je zločin prevelik, em radije vode ljubav nego rat (zbližavanje s neprijateljem), em ne žele voditi rat (dezerteri su) pa obje strane šalju potjeru za njima i njihovim novorođenčem. Među zvijezdama ih nosi drveni svemirski brod, a putem oni, njihova beba i mi saznajemo koliko je čudesno mjesto Univerzum i koliko ozbiljne posljedice nekih životnih odluka mogu biti.
17. Marvels
(1993.; Kurt Busiek, Alex Ross)
„Marvels“ daje odgovor na pitanje kakav bi nama, običnim ljudima, bio život da nam se iznad glave stalno motaju Marvelovi likovi. Dok oni spašavaju sebe i svijet, obični ljudi i njihova imovina mogu biti kolateralne žrtve, te stoga stvoriti i mišljenje o toj kostimiranoj borbi između dobra i zla u kojoj na mahove moramo postaviti još jedno pitanje, a to je, nije li naš heroj možda i zločinac? Priču pratimo kroz oči Phila Sheldona, novinskog fotografa koji u četiri epizode i četiri važna perioda u Marvelovim izdanjima izbliza prati što se događa s Fantastičnom četvorkom, Avengersima i X-Menima. Pri tome prolazi kroz faze straha, divljenja i ogorčenja.
18. Scott Pilgrim
(2004.; Bryan Lee O’Malley)
Njemu su 23 godine, u rock je bendu, između je poslova i hoda sa simpatičnom srednjoškolkom. Ništa ne bi moglo poći po zlu, osim ako ozbiljno zapanjujuća, opasno moderna dostavljačica na koturaljkama po imenu Ramona Flowers ne počne krstariti njegovim snovima i ploviti pored njega na zabavama. Većina ljudi koji su čuli za “Scotta Pilgrima” upoznati su s njim zahvaljujući filmu koji je režirao Edgar Wright u kojem su glumili Michael Cera, Mary Elizabeth Winstead, te galerija drugih sada već poznatih glumaca i glumica. I dok je taj film ostao dovoljno odan stripu da ne bude bogohulan, ipak je morao izostaviti puno toga zbog svog kratkog formata.
19. Punisher MAX
(Garth Ennis, 2004.-2009.)
Brutalnost koju „Punisher“ ispoljava u načinu na koji prikazuje nasilje, ali i u načinu na koji tretira svijet je svoje savršeno mjesto našla u Marvelovoj MAX ediciji namijenjenoj za ozbiljniju publiku koja može probaviti i ozbiljniji pristup i teme u stripovima. Frank Castle ima jedino osvetu na umu, a nakon što pogubi sve mafijaše koji su odgovorni za smrt njegove obitelji, onda to učini i s onima koji su povezani s njima. Nakon toga su mu meta svi koji su na bilo koji način povezani s krupnim kriminalom. On nije superheroj, on je samo osvetnik, ali u prvom serijalu saznajemo da je ipak dobio sposobnost da iz svakog okršaja sačuva živu glavu, bez obzira na količinu ozljeda koju pretrpi.
20. Batman: The Long Halloween
(1996-1997..; Jeph Loeb, Tim Sale)
Nastavak “Batmana: Year One”, “Batman: The Long Halloween” kroz 13 brojeva Prati događaje tijekom Batmanovih prvih dana borbe protiv kriminala. To je priča o ubojici po imenu Holiday, koji ubija ljude na praznike. Batman se utrkuje s kalendarom kako bi otkrio tko je Holiday prije nego što potraži sljedeću žrtvu. Priča se također povezuje sa događajima koji pretvaraju Harveyja Denta u Two-Facea. Pojavljuju se i The Scarecrow, Joker, Mad Hatter, Poison Ivy i Riddler.
21. Locke & Key
(2008-2013.; Joe Hill, Gabriel Rodriguez)
Joe Hill je dijete Stephena Kinga i Tabithe King (također spisateljice), a „Locke & Key“ svoje središte radnje ima u kući pokraj gradića Lovecraft u američkoj državi Massachusetts. No, strip ide dalje od svojih izvora i posvete klasicima žanra. Obiteljska kuća obitelji Locke krije tajne ključeve koji otvaraju nove svjetove i daju magične sposobnosti onima koji ih koriste, a majka s troje djece se u nju vraća nakon što je otac obitelji poginuo nasilnom smrću. Otac je u svom djetinjstvu provedenom u njoj bio ključan za otključavanje sposobnosti kuće, a na ostatku obitelji je da ponovo pogleda kroz ključanice i otkrije koja je stvarna priroda demona koji kroz kuću dolaze u ovaj svijet.
- Pročitaj cijelu recenziju Locke & Key
22. Sin City
(1991.; Frank Miller)
Frank Millerov „Sin City“ je toliki noir da u njemu niti nema neke druge boje. Uzeo je motive iz film noira i krimi romana te iz njih isfiltrirao stil kojim je stvorio jedan od najimpresivnijih svjetova u svijetu stripa. Basin City, ili Sin City kako ga od milja nazivaju njegovi žitelji je izmišljeni grad negdje u zapadnom dijelu SAD-a. Kriminal i crnilo su u njemu na steroidima. Teško naoružana policija je samo jedna od kriminalnih skupina koja radi za bogate i moćne. Ovi, pak, su gospodari života i smrti, dok jedina zraka svjetla u tom mraku dolazi od izmučenih likova s obje strane izbrisane crte zakona koji postupaju prema vlastitim osjećajima i savjesti, bez da im njihovi postupci osiguravaju ikakvu korist u pokvarenom i kompetitivnom svijetu.
23. Batman: Year One / Batman: Godina prva
(1987.; Frank Miller, David Mazzucchelli)
Ovo je također jedna od najvećih priča o Batmanu ikada i jedna od najboljih Franka Millera – visoko na popisu najvažnijih i kritički hvaljenih Batmanovih avantura ikad, “Batman: Year One” je definirala Batmana za novu generaciju. Pričajući cijelu dramatičnu priču o Batmanovoj prvoj godini borbe protiv kriminala, to je sjajna polazna točka za svakoga tko želi isprobati Batmanove stripove i nezaobilazno štivo za sve obožavatelje. Savršeno bilježi korupciju Gothama realizmom, oštrinom i ljudskošću Gordona i Batmana, izvanredan je primjer onog najboljeg u grafičkim romanima.
24. All-Star Superman
(2005.; Grant Morrison, Frank Quitely)
U pokušaju da ogoli Čovjeka od čelika do njegovih osnovnih stvari i plasira ga na tržište za širu publiku, DC je 2005. angažirao Granta Morrisona da napiše “All-Star Superman”. S mješavinom poezije, nostalgije i Supermanu svojstvene akcije, Morrison ga je okrenuo u ljubavno pismo najvećem svjetskom superheroju.
25. Kingdom Come
(1996.; Mark Waid, Alex Ross)
Priča “Kingdom Come” je smještena u budućnost i bavi se sve većim sukobom između vidljivo nedodirljivih “tradicionalnih” superjunaka poput Supermana i Wonder Woman, i sve veće populacije uglavnom nemoralnih i neodgovornih novih vigilantea, često potomaka tradicionalnih heroji. Između ove dvije skupine nalazi se Batman, koji pokušava obuzdati eskalirajuću katastrofu, spriječiti spletke Lexa Luthora i spriječiti rat superheroja koji bi mogao dovršiti svijet. Kapetan Marvel i Superman također igraju važne uloge u ovoj epskoj priči.
26. Superman: Red Son
(2003.; Mark Millar)
Svaka stranica stripa „Superman: Red Son“ je napravljena kao bi nam razvalila mozak. Ne samo da je premisom „Što bi bilo da je Superman sletio u Sovjetski Savez?“ potpuno promijenjen odnos snaga velikih sila u hladnom ratu, nego je i na zadnjoj od nekih 160 stranica jasno pokazano kako je Kal-El na Zemlju u 20. stoljeće došao iz Zemlje budućnosti daleke nekih milijardu godina i potomak je Lex Luthora i Lois Lane koja je u nedostatku Clark Kenta odabrala jedino što je mogla.
- Pročitaj cijelu recenziju Superman: Red Son
27. Ghost World
(1997.; Dan Clowes)
“Ghost World” prati svakodnevni život najboljih prijateljica Enid Coleslaw i Rebecce Doppelmeyer. Dvije frendice lutaju svojim neimenovanim američkim gradom, kritizirajući popularnu kulturu i ljude s kojima se susreću.
28. The Wicked + The Divine
(2014-2019.; Kieron Gillen. Jamie McKelvie)
Nikada nećete biti tako kul kao bilo tko koga su napisali i nacrtali Kieron Gillen i Jamie McKelvie. No, možete se približiti toj razini apsolutnog kula čitajući “The Wicked + The Divine”, njihovu natopljenu bojom ispunjenu, uronjenu u pop kulturu, spolno iskrivljenu priču o skupini djece koju su preuzela božanstva i koja su im dala nadnaravnu moć i privlačnost uz veliki nedostatak: U roku od dvije godine svi će biti mrtvi. No, do tada mogu očarati gomilu, činiti čuda i spašavati živote. Gillen ga je opisao kao “strip o superherojima za svakoga tko voli Bowieja koliko i Batmana”, što otprilike i odgovara doživljaju.
29. Ms. Marvel
(2013.-; G. Willow Wilson, Adrian Alphona)
Ms. Marvel je u suštini nešto poput Spider-Mana, samo što je tinejdžerka, muslimanka, pakistanskog porijekla i živi u New Jerseyju. Izazovi koje je Spidey imao, kada je uz svladavanje super-zlikovaca, morao kao Peter Parker pohađati nastavu, zarađivati kao free-lance fotoreporter, žonglirati ljubavni život i navigirati kroz užurbane ulice Manhattana, su kod Kamale Khan u usporedbi narasli poput njenog tijela kada kaže embiggen.
- Pročitaj cijelu recenziju Ms. Marvel
30. 300
(1995.; Frank Miller)
Valjda je jasna veza između stripova superjunaka i grčkog mita. Za one kojima je potrebno još malo očitog poticaja, tu je “300” Franka Millera. Ovaj briljantno izveden grafički roman donosi kroniku legende o bitki kod Termopila – u kojoj je 300 grčkih Spartanaca obuzdalo invaziju čitave perzijske vojske. Iako sigurno uzima ozbiljne slobode u pričanu priče u kojoj je zapravo Grka bilo 7000 (među kojima 300 Spartanaca), izvrsno je štivo za svakoga tko voli napeto štivo i prekrasna umjetnička djela.
31. The League Of Extraordinary Gentlemen
(1999-2018.; Alan Moore, Kevin O’Neill)
U „The League Of Extraordinary Gentlemen“ Alan Moore na najbolji mogući način koristi samo (računajući i detalje) elemente alternativne stvarnosti ispričane kroz književnost kako bi pričao avanturističku priču koja počinje u Viktorijanskoj Engleskoj s Minom Harker („Drakula“), kapetanom Nemom („20.000 milja po morem), Allanom Quatermainom („Rudnici Kralja Solomona“), Dr. Jekyylom / Gospodinom Hydeom i Nevidljivim Čovjekom u ulozi naslovne gospode.
- Pročitaj cijelu recenziju The League Of Extraordinary Gentlemen
32. Monstress
(2015.-; Marjorie Liu, Sana Takeda)
“Monstress” je spektakularan krvavi ep smješten u matrijarhalno društvo rastrgano ratom između čarobnica i čarobnih stvorenja. Crtež Sane Takede spaja secesiju, mangu, steampunk, egipatske utjecaje i što već, kako bi izgradio bujni svijeta u kojemu čak i zvjerstva koje ove žene čine jedne drugima izgled izgledaju nekako veličanstveno. Moralno dvosmislene, složene likove Marjorie Liu teško je dokučiti, a još teže zaboraviti.
33. Persepolis / Perzepolis
(2000.; Marjane Satrapi)
Cjelovit, ali štur crno-bijeli crtež Marjane Satrapi savršena je dopuna ovoj lirskoj, žalosnoj priči o odrastanju u Iranu tijekom i nakon islamske revolucije 1979. Desetogodišnja Marji bori se protiv nošenja vela, ali ipak želi biti prorok kad odraste. No, kako joj revolucija i rat preokreću svijet, postaje sve buntovnija (posebno se ističe poglavlje o novim tenisicama i krijumčarenoj vrpci Kim Wilde). Satrapi koristi svoju vlastitu priču kao okosnicu kako bi ispričala širu priču o svojoj obitelji i o Iranu, njegovoj bogatoj kulturi i opresivnoj politici.
34. March
(2013.; John Lewis, Andrew Aydin, Nate Powell)
Američki kongresmen i heroj borbe za građanska prava John Lewis priča svoju životnu priču “March”, scenarij je napisao Andrew Aydin, te ga izražajno ilustrirao Nate Powell. Lewis je posljednja živa osoba koja je govorila 1963. na Maršu u Washington, a nudi prizemni pogled na borbu za građanska prava, prepun suosjećajnih, ali iskrenih portreta glavnih faca koje su činile pokret za građanska prava.
35. The Authority
(1999-2010.; Warren Ellis, Bryan Hitch)
Beskompromisni i žestoki, “The Authority” Warrena Ellisa i Bryana Hitcha nam donosi tim superjunaka koji su obećali da će posao obaviti – na bilo koji način. Jenny Sparks, The Spirit of the Twentieth Century, okupila je Jacka Hawksmoora, The Doctora, Swifta, Engineera, Apolla i the Midnightera. Zajedno su oni The Autority i zajedno će promijeniti svijet. Ovo je superherojska fantastika na velikom ekranu, u kinematografskom opsegu i u najboljem izdanju.
36. The Invisibles
(1996-2000.; Grant Morrison)
“The Invisibles“ je magnum opus Granta Morrisona, njegova veličanstvena božanska/ljudska komedija koja objedinjuje ono najviše i ono najniže što čini svijet ovakvim kakav jest, ono najbolje od čovječanstva i ono najgore, ono opjevano u remek-djelima umjetnosti i ono neizrecivo čak i u znanosti. Jednak je fokus na egzistencijalističkim pitanjima, konceptima slobode i anarhije, te na tantričkom seksu, meditaciji i upotrebi droga za širenje svijesti dok se naši junaci bore protiv moćne rase međudimenzionalnih vanzemaljaca koji su već porobili većinu čovječanstva bez da je ona svjesna toga.
37. The Superior Spider-Man
(2013-2014.; Dan Slott, Ryan Stegman)
“The Superior Spider-Man” prikazuje reformiranog Otta Octaviusa (Doctor Octopus) koji je preuzeo tijelo Petera Parkera i, dopustivši Petru da umre u Octaviusovu tijelu, ali progonjen Peterovim sjećanjima. Odlučan je da bude bolji Spider-Man nego što je Peter ikada bio i bolji čovjek od Otta Octaviusa.
38. Planet Hulk
(2006-2007.; Greg Pak)
Ova popularna priča je oživjela su u filmu Marvel Cinematic Universea “Thor: Ragnarok”. “Planet Hulk” bila je priča iz marvelovog stripa koja se provlačila kroz izdanja “The Incredible Hulk” počevši od 2006. Bavila se odlukom marvelovih junaka da Hulka pošalju dalje od Zemlje, njegovim prilagođavanjem i osvajanjem planeta na koji je sletio, te njegovim naporima da se vrati na Zemlju kako bi se osvetio.
39. X-Men: God Loves, Man Kills
(1982.; Chris Claremont, Brent Anderson)
Postoji bezbroj naslova X-Mena koje bismo mogli uvrstiti na ovakav popis, ali ako tražimo onaj koji sažima sve o čemu se radi u ovoj franšizi, ne možemo naći bolje od “X-Men: God Loves, Man Kills”. Priča se koncentrira na velečasnog Williama Strykera koji pokušava započeti sveti rat protiv cijele mutantske rase, bez obzira na to koliko okrvavio ruke.
40. Batman: Arkham Asylum
(1989.; Grant Morrison, Dave McKean)
Preskačući između vremenskih razdoblja, ovaj napeti triler pokriva povijest iza najzloglasnijeg objekta Gotham Cityja, Arkham Asyluma i njegovog osnivača, kao i događaj koji se održava na Prvi april – u kojem su najgori zatvorenici ustanove pobjegli i njom zavladali. Podsjeća li vas to na istoimenu videoigru, s pravom biste mogli pomisliti da ju je ova knjiga inspirirala.
41. Jimmy Corrigan: The Smartest Kid On Earth
(2000.; Chris Ware)
Svijetle boje, čiste linije, jednostavni oblici – stranica stripa Chrisa Warea pomno je dizajnirana da privuče poglede, odražavajući osjećaj voljene slikovnice iz vašeg najranijeg djetinjstva. A onda pročitaš stvar i – uf. Ware je majstor jedinstvene sposobnosti stripa da stvori napetost između riječi i slika – njegove najbolje stvari uvlače se u tu napetost i rastu. Iako je njegov crtež svijetao i čist, životi o kojima piše su sve samo ne takvi. Primjer za to: jadni Jimmy Corrigan, tužni i beznačajni dječak koji izrasta u tužnu i beznačajnu odraslu osobu. Ware se u “Jimmy Corriganu” poigrava s vremenom, raspakirajući trenutke Jimmyjeve sramote ili čežnje – ili, nerijetko, njegove sramne čežnje – kako bi osigurao da svaki osjećamo kao niz udaraca. Ova knjiga nije ništa drugo do remek -djelo, iako ono koje će vas natjerati da po završetku knjige legnete neko vrijeme na pod u položaju fetusa.
42. Nimona
(2015.; Noelle Stevenson)
Nimona se otvara popu cvijeta, izrastajući iz bezbrižne priče o neodoljivoj djevojci s tajanstvenim moćima koja se probija od pomoćnice glavnog zlikovca svog grada do nečeg mnogo bogatijeg i dubljeg. Nadahnuto rad Noelle Stevenson daje priči još veći polet, gradeći svijet u kojem agencije za privremene poslove obrađuju gaže kod zlikovaca i negativci iz fantasyja planiraju napasti gradove modernog izgleda s genetski modificiranim zmajevima.
43. Daytripper
(2010.; Fábio Moon, Gabriel Bá)
Tema knjige – način na koji smrt retroaktivno nameće oblik života osobe – poništava osjećaj nade koji zasićuje svaku ploču ove izražajne i potresne priče brazilske braće blizanaca Fabia Moona i Gabriela Ba. Poglavlje za poglavljem susrećemo pisca nekrologa u različitim godinama i pratimo ga kroz neke od najvažnijih dana u njegovu životu, a svaki od tih dana – neskladno i magično – završava njegovom smrću. Svakom smrću čitamo osmrtnicu koju bi sam za sebe napisao, a koja nije ni blizu hvatanju bogatih slika, emocionalnih nijansi i lirskog jezika poglavlja koje smo upravo pročitali. Ali u tome je poanta: nemilosrdan način na koji nas smrt tjera da svedemo živote na narativne lukove, da ljudsko postojanje pretvorimo u taktove priča i prekide u činovima. “Daytripper” je proizvod jasne perspektive – vrste koja nastaje tek kad se ne bojite, negirate ili bježite od smrti, već se s njom suočite. I prigrlite ju.
44. Fun Home: A Family Tragicomic
(2006.; Alison Bechdel)
Bolno smiješni – i često samo bolni – memoari Alison Bechdel o odrastanju s njezinim bliskim ocem pretvoreni su u hit mjuzikl. No niti jedna scenska predstava ne može uhvatiti zamršenu, nelinearnu prirodu “Fun Homea”, koji se ponavlja i izlazi iz Bechdelinog djetinjstva, uključujući reference na pop kulturu, literarne reference, obiteljske fotografije i slova izrađena u njenom gustom teksturiranom crtežu. Kao i svi veliki grafički romani, crtež “Fun Homea” zahtijeva da se čita s jednakom pažnjom kao i njezin tekst.
45. The Immortal Iron Fist
(2006-2009.; Ed Brubaker, Matt Fraction, David Aja, Travel Foreman)
Najveći uspjeh lika Iron Fista je ova serija koja je unijela mnoge nove elemente u njegov mit, uključujući otkrivanje prošlih Iron Fista i uvođenje zanimljive i zamršene priče o borilačkim vještinama. Upoznao nas je i s nekoliko novih likova iz stripova zasnovanih na borilačkim vještinama poput Fat Cobra i drugih.
46. Astro City
(1995.; Kurt Busiek, Brent Anderson)
Istodobno prostrana avanturistička antologija i duhovita metarasprava o dugoj i hirovitoj povijesti žanra superjunaka, “Astro City” nudi umirujuće svijetlu suprotnost mračnom i grubom pripovijedanju priča o superjunacima. Pisac Kurt Busiek i crtač Brent Anderson – s Alexom Rossom koji je dizajnirao likove i naslovnice – ne zaustavljaju se samo na tome da napuće svoj grad analogijama popularnih heroja. Iako ima prilična količina toga.
47. Alias
(2001-2003.; Brian Michael Bendis, Michael Gaydos)
Ovom serijom stripova je opskurni lika Jessice Jones došao u prvi plan. Detektivska priča koja uključuje Jessicu Jones koja kasnije postaje supruga Lukea Cagea (zvanog Powerman) i na kraju glavni lik vlastite uspješne Netflixove serije.
48. Black Hole
(1995.; Charles Burns)
Predgrađe Seattlea, sredina 1970-ih. Na početku doznajemo da se čudna pošast širi među tinejdžerima iz tog područja, prenosi se seksualnim kontaktom. Bolest se očituje na mnogo načina – od užasno grotesknog do suptilnog (i skrivenog) – ali kad to dobijete, to je to. Nema povratka. Dok boravimo u glavama nekoliko ključnih likova – nekih klinaca koji je imaju, nekih koji je nemaju, nekih koji će je tek dobiti – ono što se odvija nije očekivana bitka protiv pošasti ili podizanje svijesti o njoj ili čak njeno liječenje. Fascinantan i jeziv portret prirode srednjoškolskog otuđenja – divljaštva, okrutnosti, neumoljive tjeskobe i muke, čežnje za bijegom. Mračan i moćan, ovo je grafički romanpoput niti jednog drugog. Kultni klasik Charlesa Burna.
49. Crisis on Infinite Earths
(1985-1986.; Marv Wolfman, George Pérez)
“Crisis on Infinite Earths” je bilo iuzdanje poput ničega do tada viđenog i imao je nesumnjiv utjecaj ne samo na DC Comics -u, već i za strip industriju u cjelini. Maxi serija od dvanaest brojeva, “CoiE” je presložila DC-jev brzo propadajući kontinuitet radnje dotadašnjih izdanja, uzele sve priče o superherojima, te cijeli multiverzum spojia u jednu, kohezivnu i sveobuhvatnu vremensku crtu i strukturu. Ovaj potez bez presedana nije bio bez grešaka, što se moglo vidjeti s obzirom na višestruke krize u sljedećih trideset i kusur godina, ali čista hrabrost da se čak i pokuša napraviti ovakvu izvanrednu seriju ostaje i danas vrijedna divljenja.
50. Superman for All Seasons
(1998.; Jeph Loeb, Tim Sale)
Da ste rođeni sa moćima i sposobnostima daleko od onih smrtnih ljudi, koliko bi se teško bilo suočiti sa svojim ograničenjima? Kad biste mogli saviti čelik golim rukama, vinuti se brže od jurećeg metka i promijeniti tok moćnih rijeka, što bi značilo ne uspjeti? Ovo je dilema s kojom se Clark Kent suočava u izvanredno dirljivom “Supermanu za sva godišnja doba”.
Napiši prvi komantar