Posljednja izmjena 03/05/22 by Ivan Palijan
Kako bismo odgovorili na pitanje koji su najbolji domaći albumi, prvo moramo odgovoriti na pitanje što smatramo pod pojmom „domaći albumi“. To su svi oni koji su snimljeni na nekom od jezika koji razumijemo ili se obraćaju nama. Stoga smo u listu uključili sve ono što se smatra albumima „iz regije“ ili „bivše Jugoslavije“. Glazbena scena tog našeg prostora je bila zatvorena i vrlo kompaktna prije raspada države, a to se nastavilo i nakon što smo se svi osamostalili. Uspjeh i popularnost u jednoj državi, odmah znači istu mogućnost na cijelom prostoru od Slovenije do Makedonije. Ništa se nije promijenilo.
Jedini bend koji je napravio neki posao i ostvario trajni uspjeh van ovih naših granica jest Laibach. Vidljiva je njegova dominacija, pogotovo na početku liste, uz, naravno, Azru. Oba benda imaju po četiri albuma među 30 najvažnijih domaćih albuma svih vremena. Svaki iz različitog razloga. Laibach zbog toga što je postao ime unutar svjetske industrial scene pa postao nezaobilazan utjecaj na svakog sličnog izvođača koji se nakon njih pojavio. Azra zbog toga što je zbog svoje relevantnosti ostao super popularan bend u svim državama našeg prostora. Popularnost je zadržalo i Bijelo dugme. Njihova interpretacija rock glazbe u spoju s folkom je vrlo slična onome kako se rock svira u zemljama poput Pakistana pa taj zvuk postaje povremeno popularan kako publika postaje zasićena klasični rock zvukom. Stoga je i domaći novi val, u svemu prateći što se događalo na svjetskoj sceni, došao uslijed zasićenosti rock zvukom neupitnih velikana poput Timea ili Smaka. Osim Azre, koju ćemo zbog vremena u kojem je stvarala svrstati u novi val, najvažniji bend razdoblja su Idoli. Cijelo vrijeme tražeći da ponovo otkriju sami sebe i stvarajući novi zvuk su ostavili neizbrisiv trag na sceni. Više i nego Električni orgazam, Šarlo akrobata, Haustor, Pekinška patka, Prljavo kazalište ili Ekatarina Velika.
Pročitajte ovdje kako smo izračunali koji su najvažniji domaći albumi svih vremena. Uzeli smo u obzir prodaju albuma, njegovu popularnost, slušanost, ocjene kritičara i mjesta na top listama najboljih albuma.
1.Laibach: Opus dei
(1987., Jugoslavija (Slovenija))
Laibach je svoj treći službeni studijskim album (nakon istoimenog prvijenca iz 1985. izdanog za lokalni ŠKUC i albuma „Nova akropola“ iz 1986. kojeg su izdali za Cherry Red, englesku underground etiketu) izdao za engleski indie label Mute za koji su u isto vrijeme albume izdavali Depeche Mode i Nick Cave & The Bad Seeds. To im je omogućilo i vrtnju spota na MTV-ju, te svjetsku turneju pa je cijeli svijet konačno mogao biti izložen nelagodi koju stvara pop glazba kada ju se promatra kao brutalno sredstvo za dominaciju i manipulaciju masama.
2. Idoli, Šarlo akrobata, Električni orgazam: Paket aranžman
(1981., Jugoslavija (Srbija))
Nitko se nije usudio izdati prve albume Šarlo Akrobate i Idola pa je nekako došlo do najvećeg jugoslavenskog izdavača da izda prijelomnu ploču novog vala, kompilaciju neobjavljenih pjesama ova dva benda i pjesama s prvog albuma Električnog orgazma. Dosegnula je ogromnu nakladu, Šarlo Akrobata je postao legendaran, Idoli neobično popularni, a Električni orgazam izgleda traje još danas.
3. Josipa Lisac: Dnevnik jedne ljubavi
(1973., Jugoslavija (Hrvatska))
Josipa je zaljubljena u Karla, Karlo ja zaljubljen u Josipu, on sklada pjesme, a ona pjeva o njihovoj ljubavi. Tako je nekako bilo u životu, a za album je tekstove napisao Ivica Krajač iz 4M, odsvirali vrhunski glazbenici (cijeli Time, Vedran Božić…) da bi ovo ispao rani klasik pop rocka, konceptualni album o gradskoj ljubavi kakav se do tada kod nas još nije pojavio, a zvučao je, i danas zvuči, svjetski.
4. Šarlo akrobata: Bistriji ili tuplji čovek biva kad…
(1981., Jugoslavija (Srbija))
Poetičnost Milana Mladenovića i Kojina brutalnost su se sudarili na ovom vrhuncu kreativnosti ex-jugoslavenskog rocka prije nego je prvi otišao napraviti Ekatarinu Veliku, a drugi Disciplinu kičme. Punk, rock, ska i dub su se ovdje našli u miksu u trenutku kada su se iste stvari radile u Britaniji i Americi. Uzbudljivo kao i bilo koja post-punk ploča iz vrha tadašnje produkcije koju možete poslušati.
- Pročitaj cijelu recenziju Šarlo akrobata: Bistriji ili tuplji čovek biva kad
5. Laibach: WAT
(2003., Slovenija)
Nakon prve polovice devedesetih u kojima im je glavna i neizbježna tema bila rat kao neminovna pojava koja prati totalitarizam koji su oni tako ironijski zrcalili u prvom dijelu karijere, Laibach se vratio albumom koji je trebao biti house glazba za svijet poharan spomenutim i bilo kakvim drugim ratom. Noćna mora totalitarizma u kojoj pop glazba postaje ratna koračnica je njihova estetika, način na koji se oni zabavljaju. Ali kada je postala stvarnost, može li biti još kome zabavna? Izgleda da može, ako joj dodate plesni ritam.
6. Laibach: Volk
(2006. Slovenija)
„Volk“ je na slovenskom „vuk“, na njemačkom „narod“, a na naslovnici albuma su ovce. Laibachova estetika je provokativna, racionalizirana da bi u nama probudila iracionalno. Pripadnost određenoj naciji ili narodu je iracionalan osjećaj. Zastave ii himne koje pobuđuju nacionalan osjećaj i ponos su racionalna manipulacija iracionalnim, a Laibach na ovom albumu obrađuje nacionalne, nadnacionalne i inacionalne himne kako bi prisvojio i tu manipulaciju.
7. Azra: Azra
(1980., Jugoslavija (Hrvatska))
Prije prvog albuma Johnny je nekoliko godina neprestano vježbao i svirao, profilirao svoj zvuk, a onda ga je Drago Mlinarec svojom produkcijom zagušio. Johnny je bio nezadovoljan zvukom ovog albuma, sljedeće je producirao sam, ali bio je to tek početak kreativnog razdoblja s kojim se ne može mjeriti niti jedan domaći bend ili autor. I, bez obzira na nezadovoljstvo, svi songovi na albumu su danas klasici.
8. Time: Time
(1972., Jugoslavija (Hrvatska))
Prvi album grupe Time izašao je 1972. i s Tihomirom Pop Asanovićem na Hammond orguljama je sjajan prog rock album, nastao u vrijeme kada su Pink Floyd, Yes, Genesis i Jethro Tull snimali svoje najbolje prog rock stvari. Sadrži, u originalnom vinil izdanju, pet pjesama koje se protežu na skoro 33 minute. Teško da bi se mogao nazvati konceptom, ali druga strana na kojoj su „Kralj Alkohol“ i „Za koji život treba da se rodim“ su vjerojatno najveći i najiskreniji blues otpjevan na ovim prostorima koji su nam dali i sevdah.
9. Idoli: Odbrana i poslednji dani
(1982., Jugoslavija (Srbija))
Svakoj od svojih nekoliko ploča su Idoli pristupali kao da rade prvu, da su tek osnovali bend, da trebaju pronaći svoj zvuk kojim će se predstaviti svijetu. Rezultat je na ovom albumu gotovo eksperimentalna new wave ploča s kombinacijom elektronskih i analognih zvukova, kriptičnih tekstova i atmosfere koja kao da tek daje uvid u ono što se krije u kolektivnom kreativnom umu Idola.
10. Azra: Sunčana strana ulice
(1981., Jugoslavija (Hrvatska))
Johnny Štulić nije gubio vrijeme, od trenutka kada je početkom 1980. godine ušao u studio da snimi prvi album i nakon toga krenuo svirati u živo, nije stao jedno dvije godine u kojima je snimio još dva dupla albuma i trostruki live. „Sunčana strana ulice“ je Azrin drugi album koji treba slušati s prvim naslovnim i trećim „Filigranskim pločnicima“ u komadu prije nego se kroz uši propusti i „Ravno do dna“.
11. Idoli: VIS Idoli
(1981., Jugoslavija (Srbija))
Prvo izdanje Idola na 12 inča, nakon dva strašno popularna singla, „VIS Idoli“ su bili nestrpljivo očekivan (uz veliki publicitet) naslov koji je bend i opravdao. Svih šest pjesama, uključujući jednu obradu Chuck Berryja, su aranžirane za maksimalno sviranje na radiju, vrlo pjevne i vrlo pop. Bilo je to iznenađenje nakon punka, ska i new wavea „Paket aranžmana“, ali u tome je bila i poanta, Idoli su bili bend koji je morao nastaviti iznenaditi vas svakim novim izdanjem.
12. Azra: Filigranski pločnici
(1982., Jugoslavija (Hrvatska))
„Filigranski pločnici“ su kraj veličanstvene faze i posljednji album s legendarnom postavom Azre s Mišom Hrnjkom na basu i Borisom Leinerom na bubnjevima. Štulić kezi zube postojećem sustavu i boli ga briga jer ga raja voli i prodao je stotine tisuća ploča. Hladnoća i beznadnost vanjskog svijeta se kod njega, kao i obično, izmjenjuje s radošću i toplinom intime ženskog zagrljaja. Pločnici mogu biti sivi, na njima se odvija dosadna svakodnevica, a mogu biti i mjesto ljubavnog sastanka.
13. Riblja čorba: Mrtva priroda
(1981., Jugoslavija (Srbija))
Izuzetan talent za pripovijedanje i slaganje rima Bore Đorđevića ne bi bio toliko prodoran da nije imao kao podlogu tvrdi ritam i rifove njegovog tadašnjeg benda. Riblja Čorba je imala melodije, dala se pjevati na tulumima i sve najbolje od nje na jednom mjestu je bilo na njihovom trećem albumu. I ostali su imali svoje hitove i nevjerojatno lucidne trenutke, ali zvuk „Mrtve prirode“ je peglan u Londonu i zvuči svjetski koliko to može.
14. Bijelo dugme: Bitanga i princeza
(1979., Jugoslavija (Bosna i Hercegovina))
Sve se konačno posložilo Bijelom dugmetu da od atrakcije za tinejdžerske čobane postanu pravi veliki rock bend s bombastičnim zvukom i grandioznim nastupima. Napravili su „Bitangu i princezu“, svoj do tada najprodavaniji album, a onda su se dogodili punk i novi val i učinili ih smiješnim i nepotrebnim. No, u tom trenutku u glazbenoj povijesti su bili veliki i važni, poput Štafete mladosti ili Dana ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane.
- Pročitaj cijelu recenziju Bijelo Dugme – Bitanga i princeza
15. Azra: Ravno do dna
(1982., Jugoslavija (Hrvatska))
Eksplozija kontrolirane energije koju je trojac Johnny Štulića izbacio u jesen 1981. svirajući sedam dana za redom u zagrebačkom Kulušiću je vjerno i vrhunski tehnički prenesena na ovaj live album. Azra, uz svu Johnnyjevu kreativnost je bila strogo kontrolirani i disciplinirani stroj koji se uštimavao svakodnevnim dugotrajnim probama pa se mogao primiti izazova da svaki dan odsvira koncert u jednom dahu.
- Pročitaj cijelu recenziju Azra: Ravno do dna
16. Smak: Crna dama
(1977., Jugoslavija (Srbija))
Na „Crnoj dami“, svom drugom albumu, je Smak spojio šumadijski blues s onim kozmičkim. Album je sniman u Londonu kako bend ne bi pokazao manjak ambicioznosti. Godinu prije su napravili promociju pozvavši novinare na let do New Yorka, tamo snimili video, vratili se i zaključili da mogu biti kao Deep Purple. Isplatilo im se, godine kada je izašla „Crna dama“ bili su jedna opd glavnih glazbenih atrakcija u Jugoslaviji.
17. Laibach: Nova akropola
(1986., Jugoslavija (Slovenija))
Posebna veličina muda i posebna razina genijalne kreativnosti je bila potrebna da neki domaći bend sredinom 1980-ih semplira Titove govore koje prati industrijski ritam, te trube koje pozivaju na borbeni juriš. Laibach je na svom drugom albumu iskoristio slobodu koju mu je nudilo izdavanje albuma za englesku undergorund etiketu Cherry Red pa pustio demone koji su zadržavani s ove strane granice kako bi pokazao koliko je totalitarizam brutalan. Nije da smo ga mi imali, ali svejedno, khm…
18. Prljavo kazalište: Crno-bijeli svijet
(1980., Jugoslavija (Hrvatska))
Bio je jedan period u kojem je Prljavo kazalište evoluiralo, prije nego li je počelo devoluirati. Drugi album je izašao godinu dana nakon prvog i već je imao odmak od punka prema new waveu i ska. Bendu je to donijelo neviđenu popularnost koja je pak slomila Davorina Bogovića koji je navikao da sve oko njega bude crno-bijeli svijet, a ne ubitačan ritam nastupa, promo aktivnosti i dogovora s ostalim članovima benda. On se vratio još jednom dva albuma kasnije, ali bilo je kasno, ovaj bend više nije ništa vrijedio.
19. Haustor: Haustor
(1981., Jugoslavija (Hrvatska))
Spoj new wavea i karipske glazbe (reggae, dub, ska, kalipso) zvuči kao nešto što bi se zbivalo u predgrađima Londona početkom 1980-ih, ali se događalo u centru Zagreba u isto vrijeme. Prvim albumom je Haustor odmah pokazao što može i pogodio ukus zahtjevnije publike tog vremena. Na kasnijim albumima je bend pokazivao kao mu je art važniji od popularnosti, a svih ovih godina poslije ostali su popularni sigurno više nego li su se nadali dok su prizivali karipsko sunce na sivi zagrebački asfalt u sumrak.
- Pročitaj cijelu recenziju Haustor: Haustor
20. Električni orgazam: Električni orgazam
(1981., Jugoslavija (Srbija))
Prvi album je jedini album na kojem je Električni orgazam zvučao kao punk i new wave bend. I to kakav punk i new wave bend. Kanalizirali su frustraciju i bijes, ali i darkeraj, spojivši u jednom albumu nekoliko faza koje su bendovi toga doba znali imati, kada bi nakon punk benda postali post-punk na trećoj ili četvrtoj ploči. Orgazam je na kasnijim pločama otišao unazad i svirao klasični r’n’r prateći neku svoju unutarnju logiku i razvoj, a „Konobar“ i „Zlatni papagaj“ ostaju kao himne nekog davnog zaboravljenog svijeta.
21. Bijelo dugme: Šta bi dao da si na mom mjestu
(1975., Jugoslavija (Bosna i Hercegovina))
Drugi album Bijelog dugmeta, snimljen u Londonu, je zajahao na velikoj popularnosti koju je bendu donio njihov prvi album i postao prvi album u povijesti jugoslavenske glazbe koji je prodao preko 200.000 primjeraka. Zbog njega je uvedena oznaka prodaje „dijamantna ploča“, a onda jednostavno i „2xdijamantna“ u nedostatku boljeg opisa komercijalnog uspjeha jednog od ključnih albuma pastirskog rocka. „Tako ti je mala moja kad ljubi Bosanac“ otvara album i pandorinu kutiju iz koje je ispao i Plavi orkestar sa „Soldatskim balom“ koji je prodan u preko pola milijuna primjeraka.
- Pročitaj cijelu recenziju Bijelo dugme: Šta bi dao da si na mom mjestu
22. Pekinška patka: Plitka poezija
(1980., Jugoslavija (Srbija))
Hit do hita s raznih pankerskih tuluma niže se na prvom albumu Pekinške patke. Žestina, prodornost, duhovitost, ova ploča ima sve što najbolje punk ploče imaju, bez obzira od kuda dolazile. Pekinškoj patki je slijedio još jedan gothic album, a onda su prestali postojati kao bend, jer to je najpankerskije što su mogli učiniti u tom trenutku. Tek su se skoro 30 godina, poput Sex Pistolsa, ponovo okupili.
23. Ekatarina Velika: S’ vetrom uz lice
(1986., Jugoslavija (Srbija))
„Budi sam na ulici“ i „Ti si sav moj bol“ otvaraju treći album Ekatarine Velike koji je bendu otvorio puno veći komercijalni prostor svojim zvukom sintesajzera koje bi poželjeli i Simple Minds. Ta suptilna dinamika između težnje za popularnošću i zadržavanja autorskog kredibiliteta je držala bend do samog kraja. Stihovi su kriptički, ali svaki ton na albumu je potpuno jasan, ovo je bend koji zna da zvuči dobro, da vlada svojim umijećem i da nema što skrivati.
24. Bajaga i instruktori: Sa druge strane jastuka
(1985., Jugoslavija (Srbija))
Sav raskošan Bajagin talent za pisanje pop pjesama u različitim stilovima i aranžmanima je eksplodirao na njegovom drugom solo albumu s Instruktorima pozitivne geografije i postavio ga u Panteon obožavanih figura domaće pop kulture. Nema ovdje ničeg posebno opasnog, samo skupina darovitih mladih ljudi koji se dobro zabavljaju pišući i snimajući pjesme za koje znaju da će odlično zvučati dok ih budu izvodili u živo pjevajući zajedno s publikom.
25. Denis & Denis: Čuvaj se!
(1984., Jugoslavija (Hrvatska))
Seksepil bi curio na sve strane iz zvučnika da Marina Perazić čita i natuknicu na Wikipediji o bendu Denis & Denis. Electropop njezinog partnera Davora Tolje bi mogao imati vokalnu pratnju nekog robota, ali baš ona daje ovom bendu život. Prigušeno stenjanje i uzdasi na kraju stihova ne daju puno prostora mašti da zamisli o čemu se radi devet pjesama na albumu. Trenuci strasti između dvoje ljubavnika se upravo proživljavaju ili se ponovo prizivaju na osnovu nedavnih sjećanja. Ako svom komadu pustite ovaj album, morao bi znati što se od nje ili njega očekuje.
26. Zabranjeno Pušenje: Das ist Walter
(1984., Jugoslavija (Bosna i Hercegovina))
Stravično loše producirani prvi album Zabranjenog pušenja ima zadivljujuću punk energiju i iskrenost zbog koje niti ne obraćamo pažnju na njegove mane. Dar za pisanje pjesama Seje Sexona, te karizma Neleta Karajlića su priče sa sarajevske čaršije učinile nacionalnim mainstreamom, te lansirale new primitivism. Koji nije toliko bio glazbeni pravac ili stil, koliko svjetonazor kojem se Muji & Hasi oduzelo pravo da isključivo predstavljaju Bosnu u popkulturnom nadnacionalnom nasljeđu.
27. Katarina II: Katarina II
(1982., Jugoslavija (Srbija))
Prvi album Ekatarine Velike, dok se grupa još nije tako zvala, udario je odmah onime po čemu će grupa u glazbenom smislu biti i najpoznatija. Kriptički tekstovi i svirka koja je tu da stvori atmosferu i probudi neku emociju skrivenu od danjeg svjetla su odjednom stvorili domaću darkersku scenu. Što ne bi bilo moguće da nije bilo darovitih i kreativnih glazbenika koji su stvorili ovaj album.
28. Dino Dvornik: Dino Dvornik
(1989., Jugoslavija (Hrvatska))
Dino Dvornik je ovo isto pokušao napraviti početkom 1980-ih s bendom Kineski zid, ali tek je 1989. publika bila zrela da razumije njegov funk. A nitko nije imao funk kao što ga je imao Dino. Ovaj prvi album mu je prodan u 750.000 primjeraka, učinio od njega nacionalnu zvijezdu i stvorio nasušnu potrebu za njegovom novom glazbom svakome tko ga je čuo.
29. Bijelo dugme: Eto! Baš hoću!
(1976., Jugoslavija (Bosna i Hercegovina))
U londonskoj produkciji je nastao i treći album Bijelog dugmeta, jedini na kojem bubnjeve svira Milić Vujasinović. Najveći je hit ovdje bila balada „Sanjao sam noćas da te nemam“, te ona koju je napisao Arsen Dedić – „Loše vino“. Bila bi to jedna fina ploča rock balada da nije narodnjaka na „slatko li je ljubit tajno“ i „Dede bona, sjeti se, de, tako ti svega“.
30. Riblja čorba: Kost u grlu
(1979., Jugoslavija (Srbija))
Tajming možda nije mogao biti gori za prvi album benda koji svira hard rock i blues, jer 1979. je bila godina kada je već novi val zapljuskivao ulice, koncertne prostore i domove. No, album i njegovi singlovi su postali hit, što se dogodilo i s kasnijim izdanjima Riblje čorbe. Bend svira čvrsto i vješto, zna što želi, a to i radi, dok Bora Đorđević ispaljuje svoje sardonične stihove.
