Najbolji domaći filmovi, a pri tome mislimo na sve filmove iz bivše Jugoslavije i zemalja koje su ostale njenim raspadom, nisu samo lista ex-yu nostalgije, nego sadrže i neke svježe naslove koji se bave bolnim zajedničkim temama. Raspad Jugoslavije i pripadajući rat su teme koju od filmaša s ovih prostora očekuju strani distributeri i strana publika. Takav je eksploatacijski odnos nagrađen brojnim prestižnim nagradama, ali odvraća pažnju s kinematografije (ili kinematografija) koja je ipak zanimljivija od toga. Pogled u našu slavnu prošlost pokazuje nam kako je ovdje uvijek bilo kreativnosti i duhovitosti koja je tjerala publiku u kino i zbog koje su obožavali (i danas obožavaju) svoje filmove.
Pročitajte ovdje kako smo izračunali koji su najvažniji domaći filmovi svih vremena. Uzeli smo u obzir gledanost filma, popularnost filma, broj nagrada za koje je nominiran i koje je dobio, ocjene i mjesta na listama najboljih filmova.
Maratonci trče počasni krug
1982., Jugoslavija (Srbija)
Redatelj: Slobodan Šijan
Uloge: Bogdan Diklić, Bata Stojković, Pavle Vujisić
Komedija
Kultni status koji film „Maratonci trče počasni krug“ ima u ex-Yu kinematografiji, uz filmove „’Ko to tamo peva?“ i „Balkanski špijun“, ima, poput navedenih filmova, prvo zbog scenarija Dušana Kovačevića, onda zbog režije Slobodana Šijana pa zbog nastupa svih glumaca. To je apsurdna komedija koja se događa na razmeđi civilizacija i razmeđu vremena kako bi negirala i jedno i drugo. Pogrebno poduzeće obitelji Topalović i njihova nova peć za kremiranje je crna rupa u kojoj nestaje svaki smisao života. (Čitaj još…)
'Ko to tamo peva?
1980., Jugoslavija (Srbija)
Redatelj: Slobodan Šijan
Uloge: Pavle Vujisić, Dragan Nikolić, Danilo Stojković
Komedija
„’Ko to tamo peva?“ je prvi film tada 33-godišnjeg Slobodana Šijana koji je svoju nesigurnost riješio tako što je jednostavno stavio kameru što bliže sjajnim srpskim glumcima dok izgovaraju sada besmrtne rečenice Dušana Kovačevića. Rečenice, od kojih su mnoge ušle u vokabulare jezika svih naroda i narodnosti bivše države. Sve što je trebalo je napuniti stari autobus bezvremenim likovima, na njega napisati „Kpctић и cиh“, te ga poslati za Beograd uoči nacističkog bombardiranja 1941.
Balkanski špijun
1984., Jugoslavija (Srbija)
Redatelji: Dušan Kovačević, Božidar Nikolić
Uloge: Bata Stojković, Bora Todorović
Komedija, Drama
„Balkanski špijun“ će se s „’Ko to tamo peva?“ vječno natjecati za najcitiraniji jugoslavenski film svih vremena, dok će film „Maratonci trče počasni krug“ uvijek biti na trećem mjestu, a dugo nakon njih niti jedan film više. Ovo je satira koja se može gledati kao drama o čovjeku koji je žrtva vlastitih pogrešno postavljenih ideala i shvaćanja sustava koji nema razumijevanja za njegovu pretjeranu budnost dok prati svog podstanara koji se vratio nakon 20 godina u Parizu i moguće predstavlja opasnost i prepreku u izgradnji socijalizma. (Čitaj još…)
Crna mačka, beli mačor
1998., Srbija
Redatelj: Emir Kusturica
Uloge: Bajram Severdžan, Srđan Todorović, Branka Katić
Komedija
Tankoćutni Emir Kusturica se vratio filmom „Crna mačka, beli mačor“, nakon što je zaprijetio da se ostavlja režije, jer su ga neki francuski intelektualci napali da je u „Podzemlju“ (1995.) furao srpsku propagandu (unatoč još jednoj Zlatnoj palmi u Cannesu za Kusturicu), s jedinstvenim oblikom romske romantične komedije za koju je dobio Srebrnog lava za režiju na filmskom festivalu u Veneciji. Ljubav koju on ima za ekscesne i ekscentrične likove koji se kote u njegovoj imaginaciji je dirljiva i jedinstvena.
Mi nismo anđeli
1992. Srbija
Redatelj: Srđan Dragojević
Uloge: Nikola Kojo, Milena Pavlović, Branka Katić
Komedija
Vrhunac duha prijeratnog Beograda možemo vidjeti u „Mi nismo anđeli“. Sniman 1991. tijekom raspada Jugoslavije i početka rata u Hrvatskoj, koristio je produkcijske mogućnosti Avala filma i jedan je pokazatelj onoga što smo mogli imati da nije bilo rata, razaranja, pljačke i vladavine seljaštva koja im je slijedila. Taj urbani humor filma, hrpa pop-kulturnih referenci, pa i način na koji je film napisan, režiran, snimljen, montiran i odglumljen je nešto za čime stalno vapimo još.
Ničija zemlja
2001., Bosna i Hercegovina
Redatelj: Danis Tanović
Uloge: Branko Đurić, Rene Bitorajac, Filip Šovagović
Ratni
„Ničija zemlja“ je dobila Oscara za najbolji strani film i Zlatni globus za najbolji strani film 2002. Danisu Tanoviću je to bio prvi dugometražni film i važne nagrade su bile veliko priznanje za tada 33-godišnjeg redatelja. Parabola je to o ratu u Bosni koja ne štedi niti jednu uključenu stranu, uključujući tu i tzv. međunarodnu zajednicu. Situacija je nemoguća, tri su vojnika, dva bosanska i jedan bosanskih Srba zaglavili u rovu, osuđeni na stradanje i smrt, dok UN ima mandat da samo promatra što se događa. (Čitaj još…)
Medena zemja
(Medena zemlja)
2019., Makedonija
Redatelj: Tamara Kotevska, Ljubomir Stefanov
dokumentarni
U sjajnom dokumentarcu “Medena zemlja”, snimljenom u surovim krajolicima Sjeverne Makedonije, život usamljene pčelarke prikazan je potresnom ljepotom i neočekivanom dramom. Film prati Hatidze, upornu ženu koja se bavi divljim pčelama koristeći drevne, održive metode. Njezinu mirnu egzistenciju narušava dolazak novih susjeda iz pakla čiji postupci ugrožavaju njezin način života i osjetljivu ravnotežu prirode koju je održavala. “Medena zemlja” majstorski hvata napetost između tradicije i modernog, ističući duboke utjecaje ljudskih postupaka na okoliš.
Toma
2021., Srbija
Redatelji: Dragan Bjelogrlić, Zoran Lisinac
Uloge: Milan Marić, Tamara Dragičević
biografski, drama, glazbeni
“Toma”, je zadivljujuće i potresno istraživanje života Tome Zdravkovića, legendarnog srpskog pjevača i tekstopisca narodne glazbe. Film na prekrasan način prikazuje uspone i padove Zdravkovićeve burne karijere i osobnog života, oslikavajući živopisan portret duboko problematičnog umjetnika. “Toma” je više od biografskog filma; to je dirljiva počast kulturnoj ikoni čija je glazba stekla brojne obožavatelje. Vješto uravnotežuje glamur njegove javne ličnosti s oštrom stvarnošću njegovih privatnih borbi, što ga čini obaveznim za gledanje obožavateljima njegove glazbe i onima koje zanima duboka ljudska priča.
Lepa sela lepo gore
1996., Srbija
Redatelj: Srđan Dragojević
Uloge: Dragan Bjelogrlić, Nikola Kojo
Ratni
Srđan Dragojević ja napravio jako dobar film, jer Srđan Dragojević to tako radi. No, s tek završenim Ratom u Bosni, sa svim onim ratnim zločincima još na položajima moći film je imao neku pogrešnu vizuru prikazivanja Rata u Bosni kao nekakvog srpskog Rata u Vijetnamu kako ga je prikazivao Oliver Stone. Eto, hrpa urbanih i kul tipova je upala u tu groznu situaciju i ispala žrtvom prisiljena da radi stvari koje nikada ne bi, jer zločesti rat.
Bitka na Neretvi
1969., Jugoslavija (Hrvatska-Bosna i Hercegovina)
Redatelj: Veljko Bulajić
Uloge: Yul Brynner
Ratni
Veljko Bulajić imao je živog Tita, dakle neograničene resurse za stvaranje jednog od najvećih ratnih filmova svih vremena, što podrazumijeva ne samo uniforme, tenkove i lokacije, nego i novac za dodjelu uloga Yulu Brynneru, Francu Neru i Orsonu Wellesu, uz bok Ljubiši Samardžiću, Bati Živojinoviću i Borisu Dvorniku. “Bitka na Neretvi” danas je ne samo partizanski klasik, nego i istinski ratni spektakl, YU kandidat za Oscara čiji je plakat dizajnirao Pablo Picasso. (VG)
Quo vadis, Aida?
2020., Bosna i Hercegovina
Redateljica: Jasmila Žbanić
Uloge: Jasna Đuričić, Izudin Bajrović
Ratni, Drama
„Quo vadis, Aida?“ pokušava opisati neopisivo, kako se 50 godina nakon 2. svjetskog rata u Europi ponovo dogodio genocid. Aida Selmanagić je prevoditeljica, zaposlena u UN-u i pridružena nizozemskom bataljonu koji je trebao osiguravati sigurnosnu zonu Srebrenice tijekom rata u Bosni. Tisuće ljudi koje je srpska vojska tada pobila i zlostavljala nisu spašene, to znamo, a Aida u tome kaosu pokušava spasiti svog muža i svoja dva sina. Film je nagrađen Europskom filmskom nagradom za najbolji film, režiju i glavnu žensku ulogu. (Čitaj još…)
Rane
1998. Srbija
Redatelj: Srđan Dragojević
Uloge: Dušan Pekić, Milan Marić, Dragan Bjelogrlić
Kriminalistički, Drama, Komedija
Srđan Dragojević se u svakom filmu hrabro hvata ukoštac sa stvarnošću oko sebe, barem onom koja ga zaokuplja ili kako je, kao čovjek koji prije svega zna i voli film, doživljava. „Rane“ se zbivaju tijekom dobrog dijela 1990-ih, tenkovi iz Beograda idu na Vukovar, a dva klinca koji će postati teen gangsteri, jer u bezumlju oko njih ne mogu ništa drugo niti postati, ne kuže ništa što se događa i koje su to iracionalne sile oblikovale svijet u kojem žive.
Kad porastem biću Kengur
2004, Srbija
Redatelj: Radivoje Andrić
Uloge: Sergej Trifunović, Marija Karan, Nikola Đuričko
Komedija
Tranzicija je donijela veliku prazninu, beznađe drugačijeg okusa i mirisa čije priče su sada lišene velikih tema. Ukoliko tema nije sama tranzicija ili rat koji ju je ubrzao i cementirao. U tri gradske priče čijim ispreplitanjem nastaje „Kad porastem biću Kengur“ likovi pokušavaju naći sreću muvanjem neke ribe, lake love iz kladionice ili jednostavnim čekanjem da se pojave vanzemaljci i nekako ih spase ili završe cijelu stvar.
Podzemlje
1995., Srbija
Redatelj: Emir Kusturica
Uloge: Miki Manojlović, Lazar Ristovski, Mirjana Joković
Art, Komedija, Drama
Fantazmagorija Emira Kusturice pogonjena rakijom i harmonikom bi vjerojatno trebala biti priča o tome kako je nestala određena zemlja, naime, Jugoslavija. No, „Podzemlje“ ne priča stvari faktički nego u slikama, o porodici koja živi u podzemlju, proizvodi i prodaje oružje, tako dajući oruđe za sve ratove koji se na površini zbivaju. Za Kusturicu to ima veze s Jugoslavijom, a za žiri u Cannesu s vrhunskom kinematografijom pa mu daje još jednu Zlatnu palmu.
Otac na službenom putu
1985., Jugoslavija (Bosna i Hercegovina)
Redatelj: Emir Kusturica
Uloge: Moreno De Bartoli, Miki Manojlović
Komedija, Drama
„Otac na službenom putu“ je pokazao Emira Kusturicu kao autora u najboljem svjetlu. Gledajući stvarnost poslijeratne Jugoslavije kroz dječje oči pokazao je iskrenost, humor, ljudskost i inteligenciju koji su mu je donijeli prvu Zlatnu palmu i učinili od njega redatelja svjetskog glasa što i zaslužuje. Njegova obitelj Malkoč pati uslijed zbivanja u vanjskom svijetu (otac poslan u radnik logor zbog političke opaske na račun sukoba Tito-Staljin), ali i zbog svojih vlastitih karaktera.
Južni vetar
2018., Srbija
Redatelj: Miloš Avramović
Uloge: Miloš Biković, Miodrag Radonjić, Dragan Bjelogrlić
kriminalistički, triler
“Južni vetar” nas vodi kroz surov i opasan svijet organiziranog kriminala na Balkanu. Film prati Petra Maraša (Miloš Biković), talentiranog kradljivca automobila čiji život krene opasno nakon što slučajno ukrade krivi automobil. To nije samo kriminalistički triler, jer istražuje teme odanosti, izdaje i potrage za moći. To je uvjerljiv pogled na to koliko daleko će jedan čovjek ići da zaštiti svoju obitelj i osigura svoje mjesto u svijetu u kojem je povjerenje rijetka roba.
Tesna koza
1982., Jugoslavija (Srbija)
Redatelj: Mića Milošević
Uloge: Nikola Simić, Ružica Sokić, Milan Gutović
Komedija
Do „Boljeg života“ je serijal „Tesna koža“ bio vrhunac stvaralaštva Siniše i Ljiljane Pavić, koji su fokus imali na populističkim i komercijalnim naslovima. Njihovo umijeće je sigurno bilo razlog popularnosti serijala. No, način na koji satirizira jugo-svakodnevicu, način na koji se sve čini pretjeranim, ali zapravo nije, jer upravo tako izgleda život većine naših građana i građanki je razlog zašto bismo film trebali gledati i danas. Barem nekoliko situacija i dalje vrijede.
Pred doždot
(Prije kiše)
1994, Makedonija
Redatelj: Milčo Mančevski
Uloge: Katrin Cartlidge, Rade Serbedzija
Drama
Nagrađen Zlatni lavom na Filmskom festivalu u Veneciji 1994. film „Pred doždot“ je djelo neobične narativne strukture u kojoj se isprepliću tri priče, odnosno tri različita načina prikaza osnovne teme o cikličkoj prirodi povijesnih događaja u kojoj se likovi mijenjaju i zauzimaju drugačije uloge. Također, etničko nasilje, u ovom slučaju u Makedoniji između pravoslavnih Makedonaca i muslimanskih Albanaca, je zaplet koji s ovih prostora često dolazi do filmskih nagrada. Od nas se očekuje da radimo filmove s divljeg istoka.
Dom za vešanje
1988., Jugoslavija (Bosna i Hercegovina)
Redatelj: Emir Kusturica
Uloge: Davor Dujmović, Bora Todorović
Drama
Romska čarolija Emiru Kusturici znači ultimativni bijeg od stvarnosti, de facto način na koji se ona popravlja, kojim se ona manipulira. Njegov Perhan je otpadnik u romskom svijetu, ali iz njega ne može pobjeći. Jedino mu njegove telekinetičke sposobnosti daju mogućnost izlaza, ali neiskustvo će dovesti do toga da njime manipuliraju i da bude još više upleten u svijet oko sebe. Tragično je kako jedan tako veliki talent može postati toliko loš za ljude koji su ga okruživali i davali mu podršku.
Montevideo, Bog te video!
2010., Srbija
Redatelj: Dragan Bjelogrlić
Uloge: Miloš Biković, Petar Strugar
Povijesni, Drama, Komedija
S „Montevideo, Bog te video!“ je Dragan Bjelogrlić pokazao kako se radi kvalitetna komercijalna produkcija na domaćem terenu. Slobodnim načinom pričajući priču o tome kako se Jugoslavenska nogometna reprezentacija pripremala za prvo ikada Svjetsko nogometno prvenstvo u Urugvaju 1930. godine je postigao nekoliko važnih pogodaka. Još važnije, ostvario je asistencije koje su tržište otvorile sličnim naslovima.
Lajanje na zvezde
1998, Srbija
Redatelj: Zdravko Šotra
Uloge: Dragan Mićanović, Nataša Tapušković
Komedija
Film „Lajanje na zvezde“ je anomalija u kinematografiji ovih prostora 1990-ih, jer u njemu nema rata, nema političara, nema psovanja, a nema niti golotinje. Vrlo pristojno upakirana priča o tome kako svatko može naći svoje mjesto pod suncem i nekoga da mu pod njim pravi društvo je eskapizam u bilo koje vrijeme, a posebno se činila tada. Treba imati srce kako bi se ispričala priča o idiličnom odrastanju. (Čitaj još…)
Varljivo leto '68
1984., Jugoslavija (Srbija)
Redatelj: Goran Paskaljević
Uloge: Slavko Štimac, Danilo Stojković
Drama, Komedija
„Varljivo leto ’68“ je takvo jer donosi promjene. Slavko Štimac je opet žrtva krivo usmjerene seksualne privlačnosti. Jedno vrijeme ga privlači sve što hoda i diše, a onda, kada se odluči, biva tragično i nepravedno razdvojen od svog objekta žudnje. Tog ljeta 1968. bili su i masovni prosvjedi studenata u Jugoslaviji, kao i u većini Europe. Beogradski su prosvjedi bili žestoki, tamo su studenti tražili još veći zaokret u komunističku dogmu i zaustavljanje reformi koje su prijetile samoupravnom poretku. Dok su, recimo, prosvjedi u Zagrebu bili dio nacionalističkog pokreta za reformom i većom ekonomskom autonomijom. Dvije nepomirljive težnje koje su cijepale sustav na komadiće.
Mrtav 'ladan
2002., Srbija
Redatelj: Milorad Milinković
Uloge: Srđan Todorović, Nenad Jezdić
Komedija
U filmu „Mrtav ‘ladan“ dva potpuna kretena voze mrtvog i maskiranog dedu vlakom iz Beograda u Vršac na istoku Vojvodine , jer nemaju love za prijevoz mrtvaca. U kupeu se nađe i diler heroinom Limeni koji, iako je dobio nadimak zbog bezosjećajne reputacije, vodi djevojčicu koju mu je ostavila jedna njegova mušterija. Dedu ostali putnici iz kupea izbace iz vlaka, jer se uplaše da ga je ubio kofer koji mu je pao na glavu. Ima tu toga još i jednako je zapetljano.
Zona Zamfirova
2002., Srbija
Redatelj: Zdravko Šotra
Uloge: Vojin Ćetković, Katarina Radivojević
Drama, Komedija
Nemoguće ga je gledati bez titlova, ali film „Zona Zamfirova“, smješten u južnu Srbiju nakon oslobođenja od Turaka, dovoljno govori i o našoj svakodnevici kroz likove različitih mentaliteta. Zona je najljepša i najpoželjnija udavača u mjestu koju njen otac i tetke ljubomorno čuvaju. Ona će, unatoč željama rodbine da se dobro i bogato uda, ipak odabrati onoga kojeg njeno srce vidi na, iznenađujuće, odobravanje sviju.
Munje!
2001., Srbija
Redatelj: Radivoje Andrić
Uloge: Boris Milivojević, Sergej Trifunović
komedija
„Munje!“ su živahan energičan film koji dočarava duh mladosti u postmiloševićevskoj Srbiji. Film prati trojicu prijatelja čiji se životi preokrenu u ludom noćnom provodu u Beogradu. Snaga filma leži u njegovim dinamičnim i privlačnim likovima. Njihova kemija i komični tajming su besprijekorni, što njihove nevolje čini i bliskim i urnebesnim. Scenarij je oštar duhovit, pun nezaboravnih replika i situacija koje dočaravaju bit srpske urbane kulture ranih 2000-ih. Nudi kratki pregled generacije uhvaćene između ostataka burne prošlosti i nade u svjetliju budućnost.
Montevideo, vidimo se!
2014., Srbija
Redatelj: Dragan Bjelogrlić
Uloge: Miloš Biković, Danijela Petković
povijesni, drama, komedija
“Montevideo, Vidimo se!” nastavlja inspirirajuću priču o jugoslavenskoj nogometnoj reprezentaciji na putu na prvo FIFA Svjetsko prvenstvo u Urugvaju 1930. Prati igrače dok napuštaju svoju domovinu na međunarodnu scenu. Glumački ansambl donosi zanimljive izvedbe koje hvataju uzbuđenje i tremu mladih sportaša koji se otisnu u nepoznato. Njihovo prijateljstvo i odlučnost su zarazni, dajući snažnu emocionalnu srž priče. Film također zadire u individualne priče likova, istražujući njihove snove, strahove i odnose. Ovaj osobni fokus dodaje dubinu priči, čineći pobjede i neuspjehe tima još dirljivijima.
Karaula
2006., Hrvatska - Makedonija - Slovenija - Srbija - BiH
Redatelj: Rajko Grlić
Uloge: Toni Gojanović
Komedija, Drama
„Karaula“ Rajka Grlića, prema romanu Ante Tomića „Ništa nas ne smije iznenaditi“, je film bratstva i jedinstva među jugoslavenskim narodima u kojem su sudjelovale produkcijske kuće iz svih država bivše države, a u kojem se to bratstvo i jedinstvo temeljito demontira uslijed slučaja sifilisa dobivenog od prostitutke u jednoj karauli (vojnoj postaji) na jugoslavensko-albanskoj granici krajem 1980-ih, kada oboljeli oficir (časnik) laže svojoj supruzi o incidentima s albanskim separatistima ne bi li ostao na položaju i dao vremena penicilinu da ga izliječi. Država se nakon toga morala raspasti.
Ta divna splitska noć
2004., Hrvatska
Redatelj: Arsen Anton Ostojić
Uloge: Dino Dvornik, Marija Škaričić, Coolio
Drama
Split, Dino Dvornik i heroin idu skupa kao prst, nokat i lak za nokte u filmu „Ta divna splitska noć“ Arsena Antona Ostojića. Tri priče se zbivaju za Novu godinu, Dino ima koncert, nad splitskim nebom se vidi vatromet, ali ništa ne može razmaknuti oblake tjeskobe i depresije, pogonjene zajebanim međuljudskim odnosima i dopom, koji se uz miris kanalizacije sa splitske rive prostiru gradom.
Krugovi
2013., Srbija
Redatelj: Srđan Golubović
Uloge: Aleksandar Berček, Leon Lučev
Drama
Kada se srpski filmaši bave stvarnim stanjem srpskog društva tada su rezultati bolni za gledati, ali si ne možemo dopustiti da ih ne pogledamo. Srđan Golubović je po tome važniji autor od Srđana Dragojevića i, eto, Srđana Spasojevića. Njegovi „Krugovi“ su temeljeni na stvarnom ubojstvu Srđana Aleksića kojeg su nasmrt pretukli njegovi suborci dok je pokušavao zaštititi svog prijatelja Bošnjaka u Trebinju. Godinama poslije se svi koje je dotakao taj zločin moraju suočiti s posljedicama.
Srpski film
2010., Srbija
Redatelj: Srđan Spasojević
Uloge: Srđan Todorović, Sergej Trifunović
Triler, Horor
Redatelj Srđan Spasojević je objasnio kako je „Srpski film“ samo alegorija na stanje srpskog društva, stoga i naslov, ali teško je film gledati i razmišljati o vještom seciranju društva kada se na ekranu redaju scene rijetko viđenog brutalnog nasilja zbog čega je film navodno zabranjivan u mnogim zemljama. Dok nam je um uglavnom u fight or flight stanju teško je uvidjeti intelektualnu pozadinu priče u kojoj ostarjeli porno glumac ne sluteći pristane na snimanje snuff filma.
Nacionalna klasa
1979.; Jugoslavija (Srbija)
Redatelj: Goran Marković
Uloge: Dragan Nikolić, Bogdan Diklić
Komedija, Drama
Današnjim rječnikom bi Flojd, glavni junak filma „Nacionalna klasa“ bio slacker. Kako to Dado Topić kaže u pjesmi „Flojd“ – „Ko je ona tvrda glava što do podne uvek spava“. No, Flojd je i „šmeker svetskog glasa za kim šizi cela masa“, a k tome „za njim jato riba cunja“, on je vječiti student koji se natječe u utrkama automobila nacionalne klase do 785 cm. Naravno, kao takav, morao je biti prvi veliki idol mladih.
Klopka
2007., Srbija
Redatelj: Srđan Golubović
Uloge: Nebojša Glogovac, Nataša Ninković
Drama, Kriminalistički
Ništa manje razoran od „Krugova“ koji se bave ratnim zločinom je „Klopka“ koji tretira tranziciju kao zločin. Žrtve su obični ljudi pa tako jedan od njih, inženjer Mladen, u nemoći da plati skupu operaciju koja će mu sinu spasiti život pristane na sumnjivu ponudu neznanca da ubije nekoga. Mladena taj vrtlog vuče sve više u bezdan, a gluma Nebojše Glogovca nas suosjećanjem u sve veći očaj zbog neizbježnog pitanja – što bismo mi učinili na njegovom mjestu?
Sjećaš li se, Dolly Bell
1981., Jugoslavija (Bosna i Hercegovina)
Redatelj: Emir Kusturica
Uloge: Slavko Štimac, Slobodan Aligrudić
Drama, Komedija
„Sjećaš li e Dolly, Bell?“ je prva od dvije suradnje Kusturice i pisca Abdulaha Sidrana, druga je bila „Otac na službenom putu“. Ekranizacija je to Sidranovog istoimenog romana o odrastanju. U toj priči školarac Dino otkriva svijet oko sebe, jednog ljeta 1963. godine kroz filmove u kinu i glazbu sa singlica. Na sarajevskim ulicama upoznaje lokalne sitne kriminalce pa dobije gažu da smjesti i sakrije prostitutku imenom Dolly Bell. U koju se, naravno, zaljubi.
Davitelj protiv davitelja
1984., Jugoslavija (Srbija)
Redatelj: Slobodan Šijan
Uloge: Taško Načić, Srđan Šaper
Komedija
Negdje pri vrhu komercijalnog uspjeha Idola, taman prije raspada benda, je Srđan Šafer našao vremena da nastupi nasuprot Tašku Načiću kao jedan od dva davitelja u „Davitelj protiv davitelja“ Slobodana Šijana. Jugoslavija je dobila svog prvog serijskog ubojicu, čovjeka koji davi žene, ako ne žele kupiti karanfil od njega. Mnogo je žena umrlo da bi Taško Načić postao besmrtan.
Profesionalac
2003., Srbija
Redatelj: Dušan Kovačević
Uloge: Branislav Lečić, Bora Todorović
Komedija, Drama
„Profesionalac“ je prvi film koji je Dušan Kovačević sam režirao prema vlastitom dramskom predlošku. Drama se izvodi od 1990., a film je prilagođen novijim događajima, svrgavanju Slobodana Miloševića. U središtu komedije je odnos pojedinca i totalitarnog sustava, ovdje predstavljenog u razgovoru, i nizu flashbacka, između sveučilišnog profesora, sada direktora izdavačke kuće i umirovljenog službenika državne bezbednosti koji mu dolazi s materijalom koji je 20. godina svakodnevno skupljao o njemu i koji bi, očigledno, bio odličan materijal za cijeli niz knjiga.
Bure baruta
1998., Srbija
Redatelj: Goran Paskaljević
Uloge: Miki Manojlović, Sergej Trifunović
Drama
Nekoliko narativnih tokova se međusobno dodiruju i isprepliću pa stvaraju eksplozivnu smjesu koja dočarava atmosferu nasilja i beznađa u Beogradu sredinom 1990-ih. Kako to obično biva na ovim prostorima, svaka nadrealnost doslovno opisuje realnost na ovim prostorima. Crno je toliko da nema niti humora.
Sedam i po
2006., Srbija
Redatelj: Miroslav Momčilović
Uloge: Branislav Trifunović, Marija Karan
Komedija
Komedija koja nudi više smrtnih grijeha, nego što to nudi film „Sedam“. Jer, tko to može biti grešniji od nas. Omnibus priče su kvartovske, svakodnevne, pune humora, nisu smrtonosne, iako mogu izazvati povraćanje i nelagodu. Stoga, prevaranti, nasilnici, razvratnici, muljatori, preljubnici, lopovi i pljačkaši su samo neki od ljudi među nama. Sve je u redu.
Halimin put
2012., Hrvatska
Redatelj: Arsen Anton Ostojić
Uloge: Alma Prica, Olga Pakalović
Drama
„Halimin put“ nudi nekoliko razina boli, otvorene rane na koje se slažu nove ozljede. Baš poput stvarnosti rata u Bosni i njegovih posljedica koje pokušava opisati. No, kao što je dubine Halimine boli nemoguće shvatiti, bez obzira na fantastičnu Almu Pricu u glavnoj ulozi, tako je nemoguće i shvatiti dubinu boli i tragediju tog rata, ukoliko niste sami snosili njegove posljedice.
Metastaze
2009., Hrvatska
Redatelj: Branko Schmidt
Uloge: Rene Bitorajac, Franjo Dijak
Kriminalistički, Drama
Metastaze hrvatskog društva i svakodnevice su prikazane u drami koja se zbiva na malom prostoru kvartova u Novom Zagrebu. Ekipa propaliteta se ne snalazi sama sa sobom, u odnosima s dugima i općenito prema okolini pa rješenje pronalazi redom u nasilju, alkoholu, drogi i nogometu. Tri su najčešće riječi u filmu „kurac“, „pička“ i „Dinamo“ po čemu se tek u nijansi razlikuje od svakodnevice u kojoj su najčešće riječi „kurac“, „Dinamo“ i „sto eura“.
Tito i ja
1992., Srbija
Redatelj: Goran Marković
Uloge: Dimitrije Vojnov, Lazar Ristovski
Komedija
Fora o tome kako je desetogodišnji Zoran usred 1950-ih zaljubljen u Tita je briljantna. Njegova zaluđenost jedinim predsjednikom polako jenjava kako se film bliži kraju i shvaća da više od Tita voli svoje roditelje, te da je cijelo to idolopoklonstvo zapravo bez veze. Kroz dječje točku gledišta je u „Tito i ja“ ispričana jedna prilično golema istina, kako bavljenje formom bez sadržaja vodi svaki pothvat u propast. Nešto što i dalje ne uspijevamo naučiti.
Kako je propao rokenrol
1989., Jugoslavija (Srbija)
Redatelji: Goran Gajić, Zoran Pezo, Vladimir Slavica
Uloge: Srđan Todorović
Glazbeni, Komedija
Vrhunac urbane kulture bivše države bio je i njen labuđi pjev. Na jednom mjestu je sakupljen glazbeni i scenski talent. Glazbu su radili Gile, Koja i Vlada Divljan, a ispred kamere su bili Srđan Žika Todorović, Sonja Savić, Anica Dobra, Branko Đurić, Dragan Bjelogrlić, Bata Živojinović i Bogdan Diklić. Tri priče su bile uronjene u beogradski asfalt, ali mogle su se događati u bilo kojem velikom gradu u svijetu i to uz isti soundtrack.
Ivkova slava
2005., Srbija
Redatelj: Zdravko Šotra
Uloge: Zoran Cvijanović, Dragan Bjelogrlić
komedija
“Ivkova slava” je šarmantan i duhovit film koji oživljava bogatu kulturnu tradiciju i živahni duh ruralne Srbije. Temeljen na priči proslavljenog srpskog pisca Stevana Sremca, film nudi nostalgičan pogled na seoski život i vjekovne običaje koji ga definiraju. Radnja se vrti oko Ivka, dobronamjernog, ali pomalo nestašnog seljaka, dok se priprema proslaviti obiteljsku slavu, tradicionalnu srpsku pravoslavnu svetkovinu posvećenu svecu zaštitniku obitelji. Ivkovi planovi za mirno slavlje urnebesno su poremećeni nizom neočekivanih gostiju, eskalirajućih nezgoda i komičnih nesporazuma.
Parada
2011., Srbija
Redatelj: Srđan Dragojević
Uloge: Nikola Kojo, Miloš Samolov
Komedija
„Parada“ je jedan od najgledanijih domaćih filmova na svim našim teritorijima, što zaslužuje biti sa svojim velikim srcem. Svaka partikularna netrpeljivost koju naša društva imaju prema drugima i drugačijima, te jedna prema drugima, je sjedinjena u onoj koju imaju prema onima koji svoju ljubav pokazuju prema istom spolu. Srđan Dragojević se uspio bolno narugati svima, bez da uvrijedi ikoga.
Variola vera
1982., Jugoslavija (Srbija)
Redatelj: Goran Marković
Uloge: Rade Šerbedžija, Erland Josephson,
Komedija, Horor
Da je „Variola vera“ nastao na Zapadu bi potaknuo cijeli jedan podžanr koji bi ponovo zaživio početkom 2020-ih. Muslimanski hodočasnik se vraća u zemlju i donosi virus za koji se smatralo da je iskorijenjen prije više od 40 godina. Birokracija i medicinsko osoblje nisu spremni nositi se s epidemijom, tenzija raste, sve se pretvara u horror. Snimljen prema stvarnoj epidemiji velikih boginja u Jugoslaviji 1972. kada je na kraju cijela populacija ponovo cijepljena u samo 2 tjedna.
Grbavica
2006., Bosna i Hercegovina
Redateljica: Jasmila Žbanić
Uloge: Mirjana Karanović, Luna Mijović
Drama
Mučno hrvanje s posljedicama masovnog sustavnog silovanja kojeg su srpska vojska i paravojne formacije provodili tijekom rata u Bosni i Hercegovini. Kako nastaviti i s kojim osjećajima živjeti nakon proživljenih i preživljenih traumi i zločina, pita nas sve Jasmila Žbanić, jer odgovor nitko ne može dati. Ostaju samo posljedice koje godinama kasnije i dalje uništavaju ljude. Nema izlječenja, nema olakšanja, ostaje praznina i ostaje bol.
Tko pjeva zlo ne misli
1970., Jugoslavija (Hrvatska)
Redatelj: Krešo Golik
Uloge: Franjo Majetić, Mirjana Bohanec
Komedija, Mjuzikl
„Tko pjeva zlo ne misli“ nudi nostalgiju za vremenom koje nikada nije postojalo, Zagrebu sa starih fotografija i licitarskih srdaca. Istovremeno nudi i filmsku nostalgiju za komedijama s pjevanjem. Uspješan u oba žanra, film je s razlogom među omiljenim naslovima hrvatskog filma. Njegove brojne žaoke usmjerene prema općevažećem moralu ne ubadaju jako, nego su premazane rastopljenim šećerom koji je ostao od ukrašavanja licitarskih srdaca.
Nebeska udica
2000., Srbija
Redatelj: Ljubiša Samardžić
Uloge: Nebojša Glogovac, Ana Sofrenović
Drama
Dok NATO avioni rasturaju Srbiju, u „Nebeskoj udici“ se ne pitaju zašto se to događa, nego traže način da nađu nešto normalno u kaosu i beznađu koje traje cijelo desetljeće. Kako je u to vrijeme Srbija (pod imenom FR Jugoslavija) unatoč sankcijama bila svjetska košarkaška velesila s jednim svjetskim zlatom, dva europska zlata i olimpijskim srebrom, tako je i popravak lokalne dvorane za basket stvar vraćanja nacionalnog i osobnog ponosa.
Zvizdan
2015., Hrvatska
Redatelj: Dalibor Matanić
Uloge: Tihana Lazović. Goran Marković
Drama
„Zvizdan“ je prvi hrvatski film koji je od osamostaljenja prikazan na festivalu u Cannesu, a u selekciji Un certain regard je dobio nagradu žirija. Film progovara, kroz tri priče u tri desetljeća o ljubavi tri para koje glume isti glumci, o ljubavi koja je jača od mržnje, nesreće i boli kojima je uzrok međunacionalna netrpeljivost na Balkanu.
Kako je počeo rat na mom otoku
1996., Hrvatska
Redatelj: Vinko Brešan
Uloge: Vlatko Dulić, Ljubomir Kerekeš, Ivan Brkić
Komedija
Klasik hrvatske komedije i jedan od najvećih blockbustera u novijoj povijesti hrvatske kinematografije. Samo godinu dana nakon ratne operacije Oluja, Vinko Brešan snima komediju o ratnoj 1991., koristeći motiv bitke za vojarne kao podlogu za svoj satirični obračun s ljudskim ludilom rata, pričom o majoru JNA koje prijeti malom otoku, dok mještani danonoćnim glazbeno-umjetničkim programom pred zidinama vojarne pokušavaju nagovoriti vojsku na predaju. Ima i paštašute. (VG)
Mi nismo anđeli 2
2005., Srbija
Redatelj: Srđan Dragojević
Uloge: Nikola Kojo, Mirka Vasiljević, Uroš Đurić
Komedija
Nastavak omiljene srpske komedije vraća neobične likove i kaotičan humor koji je originalni film učinio klasikom. Priča počinje godinama nakon događaja iz prvog filma. Nikola, sada odgovoran otac, suočava se s novim izazovima dok njegova kći tinejdžerica Sofija ulazi u buntovničku fazu svog života. Nikolini pokušaji da vodi Sofiju komplicira se ponovnim pojavljivanjem nestašnog vraga, koji ponovno želi napraviti nered u Nikolinom životu.
Maršal
1999., Hrvatska
Redatelj: Vinko Brešan
Uloge: Dražen Kühn, Linda Begonja, Ilija Ivezić
Komedija
„Maršal“ dobro uviđa kako je vrijeme da se kult ličnosti unovči. Kinezi tada još nisu nudili investicije u Kumrovec, ali je u filmu promovirana ideja da se Vis pretvori u turističko odredište za milijardu Kineza, jer je neko uvjeren da je Maršalov duh viđen na pogrebu lokalnog partizana. Racionalni elementi nove države su skeptični oko ideje. Lokalni preživjeli članovi Sedme dalmatinske su njome zgroženi i odluče stvari i oružje uzeti u svoje ruke.
Ustav Republike Hrvatske
2016., Hrvatska
Redatelj: Rajko Grlić
Uloge: Nebojša Glogovac, Ksenija Marinković
Drama, Komedija
Rajko Grlić satirično oslikava povijesne probleme i svjetonazorsku slojevitost moderne hrvatske države – jedna od osnova demokracije jest tolerancija, tj. sposobnost potpuno drugačijih ljudi da žive i ravnopravno sudjeluju u odlukama i procesima jednog područja. U ovom slučaju, različitosti pokušavaju naučiti suživot ne samo unutar jedne države, ulice i zgrade, nego i jednog tijela, s glavnim likom Vjekom (Nebojša Glogovac), koji je u isto vrijeme gay transvestit i ekstremni desničar. (VG)
Sabirni centar
1989., Jugoslavija (Srbija)
Redatelj: Goran Marković
Uloge: Rade Marković, Bogdan Diklić, Dragan Nikolić
Fantastična komedija, Drama
Dušan Kovačević (“Maratonci trče počasni krug, “Balkanski špijun”) je napisao, a Goran Marković režirao briljantni oproštaj od 1980-ih (dobitnik pulske Zlatne arene 1989.), još jednu komediju snažne poruke i dramske podloge, ovog puta priču o mrtvima koji otkrivaju prolaz u svijet živih pa kreću radosno posjećivati rodbinu, sve dok ne shvate da svijet u kojem mi živimo nije onakav kakvog su ga zamišljali iz groba. Bogdan Diklić, Danilo Stojković i Anica Dobra u svojim najboljim izdanjima. (VG)
Nož
1999., Srbija
Redatelj: Miroslav Lekić
Uloge: Žarko Laušević, Bojana Maljević
Povijesni, Drama
Filmu koji govori o besmislenosti međuetničkog nasilja u Bosni i Hercegovini, a u njemu niti jednu ulogu ne igraju bosanski glumci mnogo toga nedostaje. „Nož“, valjda svoju tezu o tome kako je ta mržnja apsurdna jer i pravoslavci i muslimani imaju zajedničko porijeklo, pojačava time što i jedne i druge igraju srpski, vrlo viđeni, glumci. Teško itko od nas o ovome problemu može govoriti kao treba, kada imamo perspektivu samo svog plemena.
Skupljači perja
1967., Jugoslavija (Srbija)
Redatelj: Aleksandar Petrović
Uloge: Bekim Fehmiu, Olivera Vučo, Bata Živojinović
Drama
Bila je to 1967. godina, vrhunac jugoslovenskog “crnog vala”, a Aleksandar Saša Petrović snima jedan od vrhunaca tog vrhunca – “Skupljači perja” priča je o ljubavi i multietničkom kaosu sjevera Vojvodine. Balkanska romska egzotika i kvaliteta ove legendarne arthouse drame (Bekim Fehmiju i OIivera Vučo u glavnim ulogama) dovele su “Skupljača perja” do nominacije za Oscar (jedan od samo šest YU filmova kojima je to pošlo za rukom) i osvajanja Grand Prixa u Cannesu. (VG)
Radovan III
1983., Jugoslavija (Srbija)
Autor: Dušan Kovačević
Uloge: Zoran Radmilović, Mira Banjac
Komedija, Drama
“Bušnuta ko sito”, “negliže”, “kćer Georgina” – toliko legendarnih citata koji su obilježili kraj osamdesetih u Jugoslaviji, kao dio jednog od od najvećih komada improvizacijskog teatra svih vremena. Legendarni Zoran Radmilović kao Radovan i Mira Banjac kao supruga Rumenka, u predstavi snimljenoj kamerama. Nastao po dramskom tekstu legendarnog Dušana Kovačevića (“Maratonci trče počasni krug, “Sabirni centar”, “Balkanski špijun”), “Radovan III” je vrhunski komad satire o nezadovoljnom muškarcu iz provincije, izgubljenom u svjetlima velegrada, ali prije svega u vlastitim slabostima. (VG)
Apsolutnih sto
2001., Srbija
Autor: Srđan Golubović
Uloge: Vuk Kostić, Srđan Todorović, Bogdan Diklić
Kriminalistički, Triler
Šampion sportskog streličarstva u ratu postaje snajperist, ubojica i narkoman, a njegov mlađi brat nasljeđuje traume starijih generacija pa s okom na optici počinje svoj pohod protiv prljavštine raspada srpskog društva kraja devedesetih – vigilante triler i drama u režiji Srđana Golubovića, priča o izgubljenoj generaciji, nihilizmu, nemoći i osveti, sa sjajnim Vukom Kostićem i Srđanom Todorovićem u glavnim ulogama. (VG)
Živi i mrtvi, Crvena prašina, Priča iz Hrvatske, Fine mrtve djevojke, ZG80, Outsider, Kekec, F20, Da mi je biti morski pas, Broj 55, Nebo, sateliti, Šuma summarum