Posljednja izmjena 25/05/22 by Ivan Palijan
Najbolji domaći filmovi 21. stoljeća su, prije svega, dva bosanskohercegovačka filma koja se bave ratom u Bosni, europskom filmskom nagradom ovjenčana „Quo Vadis, Aida?“, te dobitnik Oscara „Ničija zemlja“. Prošlo je dvadesetak godina između premijera ta dva filma, a posljedicama rata i netrpeljivost smo se bavili u Hrvatskoj i u Srbiji, svatko na svoj način. „Zvizdan“ je glas protiv netrpeljivosti i mržnje, a „Nebeska udica“ o potrebi bijega u ratnim uvjetima. Eskapizam nude „Montevideo, Bog te video!“ i „Mrtav ‘ladan, svaki se na svoj način bavi bijegom od sadašnjosti. Pravu kritiku nude „Profesionalac“ i „Karaula“, prateći apsurd do kojeg može doći totalitarni sustav i režim koji ga održava.
Pročitajte ovdje kako smo izračunali koji su najvažniji domaći filmovi 21. stoljeća. Uzeli smo u obzir gledanost filma, popularnost filma, broj nagrada za koje je nominiran i koje je dobio, ocjene i mjesta na listama najboljih filmova.
1. Quo vadis, Aida?
(r: Jasmila Žbanić, 2020., Bosna i Hercegovina)
„Quo vadis, Aida?“ pokušava opisati neopisivo, kako se 50 godina nakon 2. svjetskog rata u Europi ponovo dogodio genocid. Aida Selmanagić je prevoditeljica, zaposlena u UN-u i pridružena nizozemskom bataljonu koji je trebao osiguravati sigurnosnu zonu Srebrenice tijekom rata u Bosni. Tisuće ljudi koje je srpska vojska tada pobila i zlostavljala nisu spašene, to znamo, a Aida u tome kaosu pokušava spasiti svog muža i svoja dva sina. Film je nagrađen Europskom filmskom nagradom za najbolji film, režiju i glavnu žensku ulogu.
- Pročitaj cijelu recenziju Quo vadis, Aida?
2. Ničija zemlja
(r: Danis Tanović, 2001., Bosna i Hercegovina)
„Ničija zemlja“ je dobila Oscara za najbolji strani film i Zlatni globus za najbolji strani film 2002. Danisu Tanoviću je to bio prvi dugometražni film i važne nagrade su bile veliko priznanje za tada 33-godišnjeg redatelja. Parabola je to o ratu u Bosni koja ne štedi niti jednu uključenu stranu, uključujući tu i tzv. međunarodnu zajednicu. Situacija je nemoguća, tri su vojnika, dva bosanska i jedan bosanskih Srba zaglavili u rovu, osuđeni na stradanje i smrt, dok UN ima mandat da samo promatra što se događa.
- Pročitaj cijelu recenziju Ničija zemlja
3. Kad porastem biću Kengur
(r: Radivoje Andrić, 2004, Srbija)
Tranzicija je donijela veliku prazninu, beznađe drugačijeg okusa i mirisa čije priče su sada lišene velikih tema. Ukoliko tema nije sama tranzicija ili rat koji ju je ubrzao i cementirao. U tri gradske priče čijim ispreplitanjem nastaje „Kad porastem biću Kengur“ likovi pokušavaju naći sreću muvanjem neke ribe, lake love iz kladionice ili jednostavnim čekanjem da se pojave vanzemaljci i nekako ih spase ili završe cijelu stvar.
4. Montevideo, Bog te video!
(r: Dragan Bjelogrlić, 2010., Srbija)
S „Montevideo, Bog te video!“ je Dragan Bjelogrlić pokazao kako se radi kvalitetna komercijalna produkcija na domaćem terenu. Slobodnim načinom pričajući priču o tome kako se Jugoslavenska nogometna reprezentacija pripremala za prvo ikada Svjetsko nogometno prvenstvo u Urugvaju 1930. godine je postigao nekoliko važnih pogodaka. Još važnije, ostvario je asistencije koje su tržište otvorile sličnim naslovima.
5. Profesionalac
(r: Dušan Kovačević, 2003., Srbija)
„Profesionalac“ je prvi film koji je Dušan Kovačević sam režirao prema vlastitom dramskom predlošku. Drama se izvodi od 1990., a film je prilagođen novijim događajima, svrgavanju Slobodana Miloševića. U središtu komedije je odnos pojedinca i totalitarnog sustava, ovdje predstavljenog u razgovoru, i nizu flashbacka, između sveučilišnog profesora, sada direktora izdavačke kuće i umirovljenog službenika državne bezbednosti koji mu dolazi s materijalom koji je 20. godina svakodnevno skupljao o njemu i koji bi, očigledno, bio odličan materijal za cijeli niz knjiga.
6. Ta divna splitska noć
(r: Arsen Anton Ostojić, 2004., Hrvatska)
Split, Dino Dvornik i heroin idu skupa kao prst, nokat i lak za nokte u filmu „Ta divna splitska noć“ Arsena Antona Ostojića. Tri priče se zbivaju za Novu godinu, Dino ima koncert, nad splitskim nebom se vidi vatromet, ali ništa ne može razmaknuti oblake tjeskobe i depresije, pogonjene zajebanim međuljudskim odnosima i dopom, koji se uz miris kanalizacije sa splitske rive prostiru gradom.
7. Mrtav ‘ladan
(r: Milorad Milinković, 2002., Srbija)
U filmu „Mrtav ‘ladan“ dva potpuna kretena voze mrtvog i maskiranog dedu vlakom iz Beograda u Vršac na istoku Vojvodine , jer nemaju love za prijevoz mrtvaca. U kupeu se nađe i diler heroinom Limeni koji, iako je dobio nadimak zbog bezosjećajne reputacije, vodi djevojčicu koju mu je ostavila jedna njegova mušterija. Dedu ostali putnici iz kupea izbace iz vlaka, jer se uplaše da ga je ubio kofer koji mu je pao na glavu. Ima tu toga još i jednako je zapetljano.
8. Karaula
(r: Rajko Grlić, 2006., Hrvatska)
„Karaula“ Rajka Grlića, prema romanu Ante Tomića „Ništa nas ne smije iznenaditi“, je film bratstva i jedinstva među jugoslavenskim narodima u kojem su sudjelovale produkcijske kuće iz svih država bivše države, a u kojem se to bratstvo i jedinstvo temeljito demontira uslijed slučaja sifilisa dobivenog od prostitutke u jednoj karauli (vojnoj postaji) na jugoslavensko-albanskoj granici krajem 1980-ih, kada oboljeli oficir (časnik) laže svojoj supruzi o incidentima s albanskim separatistima ne bi li ostao na položaju i dao vremena penicilinu da ga izliječi. Država se nakon toga morala raspasti.
9. Nebeska udica
(r: Ljubiša Samardžić, 2000., Srbija)
Dok NATO avioni rasturaju Srbiju, u „Nebeskoj udici“ se ne pitaju zašto se to događa, nego traže način da nađu nešto normalno u kaosu i beznađu koje traje cijelo desetljeće. Kako je u to vrijeme Srbija (pod imenom FR Jugoslavija) unatoč sankcijama bila svjetska košarkaška velesila s jednim svjetskim zlatom, dva europska zlata i olimpijskim srebrom, tako je i popravak lokalne dvorane za basket stvar vraćanja nacionalnog i osobnog ponosa.
10. Zvizdan
(r: Dalibor Matanić, 2015., Hrvatska)
„Zvizdan“ je prvi hrvatski film koji je od osamostaljenja prikazan na festivalu u Cannesu, a u selekciji Un certain regard je dobio nagradu žirija. Film progovara, kroz tri priče u tri desetljeća o ljubavi tri para koje glume isti glumci, o ljubavi koja je jača od mržnje, nesreće i boli kojima je uzrok međunacionalna netrpeljivost na Balkanu.
Napiši prvi komantar