Posljednja izmjena 14/02/22 by Ivan Palijan
1. Pixies: Doolittle
(1989., SAD)
Drugi album Pixiesa je točka na kojoj se siječe svo čudaštvo alternativne scene koja je nesmetano bujala širom SAD-a 1980-ih, te pop senzibilitet za široke mase koji vlada mainstreamom prije i poslije toga. Zahvaljujući njemu i njegovom genijalnom spoju buke i melodije svi danas znaju i za Nirvanu i za Green Day. Ludilo Pixiesa je na njihovoj trećoj ploči dosegnulo vrhunac, a opet njihov zvuk približilo milijunima slušatelja.
2. Pixies: Surfer Rosa
(1988., SAD)
Kao i uglavnom sve što su Pixies napravili i njihov prvi album zbunjuje i baca iz ravnoteže slušatelja naviklog da se njegovi žanrovi ne miješaju s drugima, njegova melodija s bukom i obrnuto. Kao i većina onoga što su Pixies napravili i „Surfer Rosa“ je izbačena uglavnom iz glave Black Francisa bez puno objašnjenja i konteksta koji bi samo poremetili neposredno iskustvo ovoga zvuka.
3. The Smiths: The Queen Is Dead
(1986., Velika Britanija)
The Smiths su s „The Queen Is Dead“ postavili vrhunac britanskog indie rocka. Bilo je to u 1980-ima, u eri koja je omogućavala bendovima da zadrže kontrolu nad onim što rade bez zahtjeva velikih kompanija, a opet ostave neizbrisive tragove u povijesti popularne glazbe. Nazvan prema istoimenoj pjesmi koja napada britanski klasni sustav kojeg je monarhija okosnica. Jednako žestok poput „God Save the Queen“ Sex Pistolsa. Morrisseyev humor, melodrama i patetika daju emocionalni ton albumu, dok su mu aranžmani i i gitara Johnny Marra okosnica.
4. Michael Jackson: Thriller
(1982., SAD)
“Thriller“ Michael Jacksona je najprodavaniji album svih vremena s potvrđenih 66 milijuna prodanih primjeraka. Na vrhuncu prodaje i popularnosti, nakon što su početkom 1983. izašli singlovi i prateći video spotovi za „Billie Jean“ i „Beat It“ prodavao se u milijun primjeraka tjedno. No, sa kratkim filmom naslovne pjesme je album postao više od komercijalnog fenomena, postao je kulturnim i civilizacijskim standardom, nešto što je trebalo imati doma, poput kućanskog aparata ili automobila. Michael Jackson se prikazao kao ultimativni zabavljač, onaj koji vlada pisanjem i izvođenjem glazbe, live nastupom, koreografijom, multimedijskom promocijom i biznisom, jer je prvi koji je isposlovao tadašnjih 2 dolara od prodaje svakog albuma.
5. Joy Division: Closer
(1980., Velika Britanija)
Brutalan, mračan i prekrasan, drugi album Joy Divisiona je izašao koji mjesec nakon što si je Ian Curtis oduzeo život. Daleko je ovo od eksplozivne energije punka koja je počela se širiti svijetom kojih pet godina prije. Zvuk je i dalje moćan, DIY filozofija ista, ali tamo gdje je punk tražio ekspanziju, ovdje imamo beskrajno povlačenje i istraživanje mračnih dubina izmučene psihe.
6. Guns N’Roses: Appetite for Destruction
(1987., SAD)
“Appetite for Destruction“ je najprodavaniji prvi album nekog izvođača ikada, jedan od najprodavanijih albuma uopće i učvršćen je njegov status kao klasika mainstream rocka. No, popularni riffovi i pjevni refreni na stranu, ovo je jedan prljav i agresivan album isto takvog benda. Njihove teme ne odlaze daleko od seksa, droge, alkohola i delikvencije, a to je ono što ih je pogonilo prije nego su postali slavni i bogati. Guns N’Roses su se okupili u Los Angelesu, Hollywoodska scena ih je odgojila, dva neuspješna benda prije toga su ih učinili iskusnima, a eksces je oduvijek bila njihova norma. Guns N’Roses – Appetite for Destruction
7. Beastie Boys: Paul’s Boutique
(1989., SAD)
Sastavljen o samplova i vokala, drugi album Beastie Boysa bio je njihova reakcija na sliku koju su dobili o samima sebi nakon uspjeha „Licensed to Ill“. Uglavnom su ih smatrali neozbiljnim derištima pa su odlučili u miru napraviti nešto stvarno kreativno i zanimljivo, uspjeli te pokrenuli karijeru zbog koje ih volimo i cijenimo i danas.
8. Sonic Youth: Daydream Nation
(1988., SAD)
Svojom vještinom za proizvođenje buke i njenim spajanjem s psihodeličnim melodijama Sonic Youth su pokazali koje sve mogućnosti američka underground glazba ima. Nakon ovog svog petog albuma više nisu bili underground, potpisali su za veliku kompaniju, a otvorili su onda put za sve velike bendove koji su se nakon njih digli iznad zemlje.
9. AC/DC: Back in Black
(1980., Australija)
Bezumni mačizam je ubio njihovog prethodnog pjevača Bon Scotta koji je skončao u Londonu jedne večeri nakon lokanja preko svake mjere. Naravno, AC/DC je sljedeći svoj album „Back In Black“, sedmi po redu, s novim pjevačem Brianom Johnsonom snimio u slavu bezumnog mačizma kao i sve ostalo što je snimio u karijeri. Sprdali bismo se i dalje s tim da nije zvuka koji je AC/DC proizveo na „Back in Black“ uz pomoć producenta Roberta John „Mutt“ Langea. Ono što je s njima radio na prethodnom „Highway the Hell“ je usavršio i napravio savršeni hard rock album koji pršti gotovo punk energijom, ali ima dovoljno pop senzibiliteta. Stoga je danas „Back in Black“ drugi najprodavaniji album svih vremena, a njegov zvuk je nacrt po kome se mjere svi hard rock, ali i heavy metal albumi od te 1980-te naovamo.
10. The Stone Roses: The Stone Roses
(1989., Velika Britanija)
11. Queen: Greatest Hits
(1981., Velika Britanija)
„Queen: Greatest Hits“ vjerojatno sadrži najveći broj pjesama na jednom albumu ili kompilaciji koje je čuo gotovo svaki stanovnik ove planete. Komercijalno je jedan od najuspješnijih izdanja u povijesti moderne glazbe koje se na top ljestvicama sigurno negdje nalazi još i danas. Zašto je tomu tako i zašto je Queen toliko popularan bend kada je sve što su radili vulgarno pretjerivanje u popularnoj glazbi? Izvedeno od strane nesumnjivo talentiranih i sposobnih glazbenika.
- Pročitaj cijelu recenziju Queen: Greatest Hits
12. U2: The Joshua Tree
(1987., Irska)
Veličanstveni uspjeh koji su postigli s „The Joshua Tree“ je članove U2 dočekao usred njihovih 20-ih godina i ne potpuno spremnima na ono što je donio. Sljedećih 30 godina su se hrvali s njim i možda pomirili s dvjema turnejama krajem 2010-ih kada su obilježavali njegovih 30 godina usred svijeta kojim dominira Trumpova Amerika. Naime, album je njihovo veličanje „mitske Amerike“, one iz pjesama i priča o slobodi, te potpuno gađenje nad onom pravom koju pogoni pohlepa i koja razara planetu. Tada još nisu, zapravo, niti poznavali američku glazbu, njezin blues i country. Do tada su bili post-punk bend koji je eksperimentirao s tri akorda i postavom vokal-gitara-bas-bubanj. Turneje po Americi su dodale njihovoj naobrazbi i učvrstile njihov svjetonazor.
13. The Jesus and Mary Chain: Psychocandy
(1985., Velika Britanija)
Pixies su na svom albumu „Trompe le monde“ obradili „Head On“ s „Automatic“ Jesus and Mary Chain. Kažemo to zato da bismo naglasili očigledni utjecaj benda koji je na ovom svom prvom albumu od čiste buke napravio pop glazbu. Išli su toliko daleko da su čisto krčanje ubacivali u miks sa svojom ljubavi prema čistoj melodiji.
14. Public Enemy: It Takes a Nation of Millions to Hold Us Back
(1988., SAD)
Drugi album Public Enemyja je izrazito bučni komad glazbe nastao u vrijeme kada je crna Amerika još tražila svoj glas pa je buka i logična posljedica toga. Napravljen je da šokira, da provocira i da pokaže da se Afroamerikanci nikoga ne boje i da su dovoljno jaki da im ne treba nitko tko će im dati njihova prava, nego će ih oni samo uzeti. Prestrašio je mnoge, a oduševio još više njih.
15. N.W.A.: Straight Outta Compton
(1988., SAD)
Ako na „Straight Outta Compton“ i postoje kompromisi mi ih ne znamo prepoznati. Buntovan i brutalan je to album u kojem su svoj glas dali trojica velikana hip-hop scene – Ice Cube, Dr Dre i Eazy E. Bili su to tada glasovi koji su vikali iz kvartova u kojem je vladao kriminal i nasilje vezano za trgovinu drogom. Nije ni čudo da su nasilni i profani, kao i društvo koje ih je proizvelo.
16. Prince: Sign o’ the Times
(1987., SAD)
17. Dire Straits: Brothers in Arms
(1985., Velika Britanija)
18. Metallica: Master of Puppets
(1986., SAD)
Metallica je svoj kreativni i tehnički vrhunac dosegla sa svojim trećim albumom „Master of Puppets“. Smrt virtuoznog basista Cliffa Burtona tijekom promotivne turneje nakon albuma je bila sljedeća prekretnica, ali je bend zadržao sve što je stekao i naučio tijekom njegovog stvaranja. „Master of Puppets“ je kompaktan, brz i slojevit album izdan 1986., u godini koja se smatra temeljnom za thrash metal žanr. Magadeth, Slayer i Anthrax su u to vrijeme također izdali važne albume i stvorili veliku četvorku thrash metala i najglasniju godinu u povijesti glazbe. Metallica se razlikovala po svojoj tendenciji da piše epske priče, a ne tekstove pjesama i žestokom društvenom komentaru.
19. Paul Simon: Graceland
(1986., SAD)
20. R.E.M.: Murmur
(1983., SAD)
Napiši prvi komantar