Posljednja izmjena 07/03/22 by Ivan Palijan
Glazbena 2021. je bila puna velikih događaja pa najbolji albumi 2021. sadrže mnoge od njih. Adele, Billie Eilish i Little Nas X su izašli s osobnim albumima koji su produbili njihove osobne priče koje poznajemo, te učvrstili njihovu veličinu na sceni. To su, naravno, naslovi koji su se najviše i slušali. No, bilo je tu i iznenađenja koja su nas razveselila. Tyler, the Creator je potvrdio svoj status rap vizionara svojim najzrelijim albumom do sada, Japanese Breakfast je svoj indie pop zvuk proširio do granica kozmičkih snova, dok je 18-godišnja Olivia Rodrigo uletjela s Disney Channela i presložila način na koji se rade moderni pop albumi sa svojim „Sour“.
Najbolji albumi 2021. istražuju slomljena srca, opsesiju, spas, obitelj, bijes i izolaciju; ponekad su istraživali samo istraživanje. Manja izolacija nije značila povratak u normalu. Albumi s velikim osjećajima i prostorom za katarzu stvorili su najsnažnije veze s publikom. Ova godina bila je preplavljena snimljenom glazbom – ne samo snimke glazbenika koji su zaglavili kod kuće zbog pandemije, već su izašli i mnogi albumi koji su nastali prije lockdowna, ali su bili odloženi u nadi da će se vratiti kada se stvari vrate u normalu. Najviše od svih je profitirala Taylor Swift koja, bez obaveza turneja, ima vremena snimiti svoje verzije prvih šest albuma.
Pročitajte ovdje kako smo izračunali koji su najvažnija albumi 2021. Uzeli smo u obzir prodaju albuma, njegovu popularnost, slušanost, ocjene kritičara i mjesta na top listama najboljih albuma godine.
1. Lana Del Rey: Chemtrails Over The Country Club
(2021., SAD)
Albumi Lane Del Rey postali su najuvjerljivija stalna pop saga o američkoj samoći i tuzi. Ovaj, bolji od njena dva ovogodišnja albuma, primamljivo je opor i snen. Na svom šestom albumu nakon što je postala mainstream, “Chemtrails Over the Country Club”, Lana Del Rey želi pobjeći od svega. Kada sve njezine vrline djeluju zajedno – bogate melodije, skladateljska iznenađenja, jedinstveni način izražavanja – glazba joj baca zadivljujuću čaroliju.
2. Billie Eilish: Happier Than Ever
(2021., SAD)
Billie Eilish pokušava sve to shvatiti, kao i svaka 19-godišnjakinja, na svom drugom albumu „Happier Than Ever“. Kosu je obojila u plavo i naizgled se pripremila za bolju, svjetliju budućnost. No, na ovih šesnaest pjesama je otišla u širinu, baveći se svojim slomljenim srcem, pokušajima da se izdigne iznad svega umjesto da opanjkava svoje bivše po internetu, noseći teret odrastanja, te muških pogleda na svom tijelu. Biti sretniji nije neki događaj, nego proces, kako i ona saznaje.
3. Tyler, the Creator: Call Me If You Get Lost
(2021., SAD)
U Tylerovom kreativnom svijetu se centralna radnja vrti oko njegovih romantičnih želja. No, na ovom sjajnom albumu je u njega pustio različite likove, poput YoungBoy Never Broke Again i Ty Dolla $ign koji se u njemu snalaze kao doma donoseći Tyleru potrebnu slobodu od dokazivanja, ali i prijeko potrebnu zabavu. Time se može posvetiti svojim talentima i drugima prepustiti malo mjesta na pozornici da obogate njegov svijet.
4. Olivia Rodrigo: Sour
(2021., SAD)
S albumom „Sour“, Olivia Rodrigo je izbacila album najvećih hitova u svom prvom pokušaju, oblik besprijekornog megapop čudovišta koje jedino uspijeva u teškoj rotaciji na svim mjestima gdje se pušta glazba za tinejdžere inače biva zaboravljen. Rodrigo otvara svoje srce i pokazuje sav neugodni raspon tinejdžerskih emocija, vičući, među ostalim: “Ego crush is so severe!” Ali čak i sa 18 godina, ona je već ubojita autorica tekstova koja je savladala sve trikove Taylor Swift.
5. Low: Hey What
(2021., SAD)
Low postoje gotovo 30 godina postojanja i dalje zvuče sjajno. Njihove jezivo iskrene vokalne harmonije se presijecaju ritmičkim udarima elektroničke buke. Mimi Parker i Alan Sparhawk prožimaju svojim glasovima goleme, čelične zvučne krajolike koje stvaraju svojim instrumetnima, razoružavajućom ljepotom. “Disappearing” i “Days Like These” bilježe i poteškoću i nužnost pronalaska svjetla u mračnom dobu, a možda su im i najbolje pjesme do sada.
6. Playboi Carti: Whole Lotta Red
(2021., SAD)
Jednostavno, uporno i namjerno neobičan album. Podsjeća na rap iz sredine 2010-ih, također ima i odjeke industrijskog rocka iz 1980-ih, a također i glitchcore 2000-ih. Živahno je i psihodelično i potpuno destabilizirajuće iskustvo slušati ga. Preko napuhanih ritmova koji spajaju hipnotičke melodije s bubnjevima koji se trzaju i buče kao da po njima skače t-rex, Carti ječi, vrišti i pjevuši kao da pokušava istjerati demona.
7. Turnstile: Glow On
(2021., SAD)
Žanr ne znače puno ovih dana. Turnstile bi trebao biti hardcore-punk bend, ali isporučuje stadionski rocka koji će se svidjeti svakome tko je nekada volio Green Day, a sada na sajmovima ploča traži opskurnu avangardu. Kombinacija je i duboko zadovoljavajuća. Na svom posljednjem albumu „Glow On“, bend dere gitarski rock s dodatkom elektronike (“Mystery”), nježnim klavirom (“Holiday”) i latinoameričkim ritmovima (“Blackout”). Punk je mrtav.
8. Floating Points, Pharoah Sanders & The London Symphony Orchestra: Promises
(2021., Velika Britanija)
Ovaj hibridni elektronički/jazz/orkestralni glazbeni komad ne djeluje toliko kao da ga je komponirao nego da ga nadgleda Sam Shepherd, beskrajno raznovrstan elektronski skladatelj koji nastupa kao Floating Points. Aranžirajući nadirući zvuk Londonskog simfonijskog orkestra i udaranje nota na čembalu za koje se čini da pomalo ne štima, Shepherd postavlja okvir za eminentnog free jazz saksofonista Pharoaha Sandersa koji treba slijediti, a zatim neočekivano zanemariti sve što je Shepherd postavio.
9. Japanese Breakfast: Jubilee
(2021., SAD)
Kada indie susretne pop na velikoj sceni, onda se obično događa velika drama s dubokim emocijama i raskošnim prizorima. Na trećem albumu Japanese Breakfast je stvorio savršenu indie pop dramu. Radost postojanja, emocionalna bol i mistična raspoloženja se niži jedna za drugima, te kao da prate autobiografiju pjevačice i autorice Michelle Zauner koju je također izdala ove godine. Nadamo se da ovo nije vrhunac ove kreativnosti.
10. The Weather Station: Ignorance
(2021., SAD)
Tamara Lindeman, kanadska glazbenica koja snima kao Weather Station, na svom uzbudljivom albumu “Ignorance“ pjeva elegične ljubavne pjesme planetu koji umire. Graciozna melankolija “Tried to Tell You” ispituje prirodnu ljepotu na koju smo previše otupjeli da bismo je žalili dok nestaje. Jazzy “Robber” je svojevrsna glazbena poema o velikoj korporativnoj destrukciji svijeta u kojem živimo. Njenim ponekad visokim i lepršavim glasom, ponekad zemljanim i niskim, te poticajnim lirizmom otvara emocionalnu stranu klimatskih promjena. To su emocije koje bude svijest.
11. Lil Nas X: Montero
(2021., SAD)
U većini situacija postoji pritisak na novog klinca da dokaže da nije one hit wonder, ali kada mu je hit klasik popularne glazbe kao što je “Old Town Road”, kako može uopće osjetiti pritisak? Lil Nas X na cijelom albumu „Montero“ (Nasovo pravo ime je Montero Lamar Hill) dokazujući da može sve što hoće pa nam je lako zaboraviti da je to njegov prvi stvarni album.
12. Lorde: Solar Power
(2021., Novi Zeland)
Kod Lorde nema više potrage za ultimativnim vrhuncem koje nudi romansa vikendom uvečer, sada to mijenja za udobnost doma i rad na prihvaćanju same sebe. Gledajući je kako sazrijeva je, poput gledanja Adele ili Taylor Swift, gledali smo kako se mijenja glazbena scena. „Solar Power“ je intiman album u kojem Lorde pokušava naći smisao u novoj unutarnjoj i vanjskoj stvarnosti. Stvarnosti koja se sastoji od emocionalnog sazrijevanja pod svjetlima reflektora.
13. Dry Cleaning: New Long Leg
(2021., Velika Britanija)
Florence Shaw, poput puno pristojnijeg i trijeznog Mark E. Smitha, recitira besmislene tekstove ispunjene cinizmom (usmjerenog prema čemu?) dok u pozadini bend svira monotoni hipnotički gitarski indie iz sredine 1980-ih. Naravno da moramo voljeti ovu gotovo radio friendly verziju Sonic Youtha, jer unatoč tome što ne bi trebala, zadivljujuće funkcionira. Ovo im je prvi album i zaslužuje našu punu pažnju da nam ne promakne neki duhoviti i pametan trenutak ili opservacija o John Wicku.
14. Lucy Dacus: Home Video
(2021., SAD)
Čvrsto ispletena zbirka priča iz odrastanja Lucy Dacus u Richmondu u Virginiji, SAD, koja bi lako mogla biti nešto što potpisuje Taylor Swift. Dacus nas vodi kroz klupe u parku, podrume i krevete na kat, stvarajući dragulje o tinejdžerskom slomljenom srcu i prijateljstvu. Ona varira svoj zvuk i instrumentaciju – od blistavog indie folka “VBS” do melodije na auto-tuneu “Partner in Crime”, zadržavajući udobnost i lakoću pjevanja uz vatru na otvorenom.
15. Iron Maiden: Senjutsu
(2021., Velika Britanija)
Za opis bilo kojeg albuma Irom Maidena, ne možemo koristiti riječi manje pretjeranu od „epski“ i „ekscentrično“. Tako je i sa „Senjutsu“, njihovim sedamnaestim albumom u 42 godine koliko traje ovaj vjerojatno najveći heavy metal bend svih vremena. To da su uspjeli ovako nešto moćno, ambiciozno i vrijedno pažnje i divljenja napraviti tako kasno u karijeri je, pa, vrijedno pažnje i divljenja.
- Pročitaj cijelu recenziju Iron Maiden: Senjutsu
16. Kanye West: Donda
(2021., SAD)
“Donda” je album nastao na raskrižju Kanyeovog glazbene ere iz doba “Yeezusa” i njegove životne ere iz doba Isusa. S jedne strane, tu je oštra, uzburkana produkcija koja stvara kaotično raspoloženje. S druge strane, postoje trenuci intenzivne potrage, hvatanja zraka usred životnog nemira. Ye, kako se on službeno sada zove razmišlja o njegovoj vjeri i majci (po kojoj je album i nazvan), o svom predstojećem razvodu i svojoj obitelji kroz raskošnih i ambicioznih 27 pjesama.
17. Halsey: If I Can’t Have Love, I Want Power
(2021., SAD)
Halsey na svom četvrtom albumu „If I Can’t Have Love, I Want Power“ manifestira energiju za koju ne bismo znali da postoji u ovom žanru da ne znamo da postoji Halsey. Nije Halsey nikad bila čisti pop, uvijek je bila vrlo alter, blagoslovljena sjajnim glasom koji mora zvučati i mora se svrstavati kao pop. No, ovdje je s Trent Raznorom i Atticusom Rossom stvorila izrazito brutalan krajolik, koji, iznenađujuće, ili ne, crpi inspiraciju iz njenog nedavno manifestiranog majčinstva.
- Pročitaj cijelu recenziju Halsey: If I Can’t Have Love I Want Power
18. Jazmine Sullivan: Heaux Tales
(2021., SAD)
„Heaux Tales“ sadrži dvije najbolje pjesme Jazmine Sullivan do sada. “Pick Up Your Feelings” je razmetljivi fun, čvrsto utemeljen na vokalnoj pirotehnici utemeljenoj na gospelu tradicionalnog R&B-a. “Lost One” je naličje svega tog, isušena balada puna samooptuživanja postavljena na šuplju, umornu gitaru. Šteta što Jazmine Sullivan izdaje svoje albume tako rijetko i što nemamo češće priliku čuti njen sjajan šuškav, hrapav i rezak glas.
19. Taylor Swift: Red (Taylor’s Version)
(2021., SAD)
Nakon što je svoje najbolje albume izdala u 2020. („Folklore“, „Evermore“), Taylor Swift je napravila nešto što nitko nikada nije. Snimila je ponovo svoje do tada najbolje albume („Fearless, „Red), te svoju najveću pjesmu „All Too Well“. „Red (Taylor’s Version)” sadrži originalno zamišljenu 10-minutnu verziju pjesme s dodatnim stihovima i naracijom, čineći ju dvostruko bolnijom i dvostruko bjesnijom.
- Pročitaj cijelu recenziju Taylor Swift: Red (Taylor’s Version)
20. Taylor Swift: Fearless (Taylor’s Version)
(2021., SAD)
Ponovna snimka njezina prijelomnog albuma iz 2008. na trenutke je čak dirljivija od originala. S njim je Tayor Swift počela gigantski pothvat da svoje pjesme stavi pod svoju kontrolu nakon što je cijeli katalog njene izdavačke kuće kupio investitor i menadžer u glazbenoj industriji Scooter Braun. Ona je ovom poslu pristupila s kreativnim zanosom i budžetom kao da snima nove albuma pa jedva čekamo sve njene nove verzije.
Napiši prvi komantar