Posljednja izmjena 19/10/21 by Ivan Palijan
1. The Clash: London Calling
(1979., Velika Britanija)
Bend čiji su članovi u isto vrijeme željeli biti najveći buntovnici i najveći bend na planeti na svom trećem albumu je ponovo otkrio sebe izronivši iz bare punk rocka i uronivši u ocean glazbenih žanrova čije su ga struje vodile svuda, od rockabillyja do reggaea. Dok se svijet oko njih urušavao uslijed ekonomskih i socijalnih problema, njihov svijet to još nije imao prilike, jer unatoč uspješnim albumima i singlovima su i dalje bili bez love.
2. Sex Pistols: Never Mind the Bollocks Here’s the Sex Pistols
(1977., Velika Britanija)
Jedan studijski album je ostao dovoljan Sex Pistolsima da postanu jedan od najvažnijih bendova rock glazbe. Sve je još čudnije kada znamo da su nastali kao što danas nastaju boy bendovi, ambiciozni producent je tražio prave osobe s i bez talenta kako bi ostvario svoje ideje unutra show businessa. I Malcolm McLaren i show business su dobili više nego što su mogli probaviti.
3. The Clash: The Clash
(1977., Velika Britanija)
Na prvom albumu su The Clash svoje stvarno glazbeno umijeće stavili malo sa strane i u prvi plan gurnuli gnjev i frustracije koje inače pogone punk rock. To je bio pravi trenutak za to napraviti, jer već nakon toga su krenuli u drugim smjerovima koristivši svoje iskustvo i umijeće da od sebe naprave ono što se već namjeravali napraviti.
4. Ramones: Ramones
(1976., SAD)
Da nije bilo neopisive dosade koji su Joey, Johnny, Dee Dee i Tommy osjećali, ne bi bilo Ramonesa, a onda ne možemo niti zamislit kako bi danas zvučala popularna glazba. Te 1976. godine njih su zanimali The Stooges, MC5 i New York Dolls, izvođači koji su izazivali konfrontaciju s tadašnjim mainstreamom. Osim toga, rani period rock’n’rolla koji su svirali Chuck Berry i Buddy Holly za njih je bio rock’n’roll kakav bi trebao biti.
5. Dead Kennedys: Fresh Fruit for Rotting Vegetables
(1980., SAD)
Prvi album Dead Kennedysa je pokazao sve ono što su Jello Biafra i njegovi tadašnji prijatelji bili u stanju napraviti i nastavili raditi na kasnijim pločama glasno, brzo, pametno sa željom da se pošalje poruka i stvori kvalitetna umjetnost. Nitko se niti danas nije uspio približiti načinu sviranja Dead Kennedysa, niti Jelloovoj kombinaciji aktivizma, pranksterizma i showmanshipa.
6. Black Flag: Damaged
(1981., SAD)
Sirova nekontrolirana energija, frenetična brzina svirke i osobnost Henry Rollinsa su učinili od prvog albuma Black Flaga kamen temeljac hard-core punka. Greg Ginn je rijetko priznati genije iza Black Flaga i svoje izdavačke kuće SST koja je izdavala Husker Du, Minutemen, Descendentse i Sonic Youth na njihovim počecima. Jedini je stalni član benda, njegov lider i glavni autor tekstova.
7. The Misfits: Walk Among Us
(1981., SAD)
Puno toga je nabijeno u manje od pola sata koliko traje prvi album Misfitsa. Nekoliko godina uzaludnog pokušavanja da izdaju album je bilo iza njih. Cijeli svijet se bližio nuklearnoj apokalipsi pa je užurbana potreba da se svijetu saopći vlastita vizija već gorjela. Nešto više od godinu dana nakon toga benda više nije bilo, ali taj njihov urnebesni spoj horora, SF-a, punka i rockabillyja ostao je zabilježen za tadašnju i mnoge generacije nakon njih.
8. Hüsker Dü: Zen Arcade
(1984., SAD)
Bendu je namjera bila napraviti konceptualni album, što je trebalo objasniti tadašnjoj hardcore sceni i hardcore fanovima, jer je to bilo nečuveno. Bilo je i nečuveno napraviti album s toliko različitih žanrovskih izleta, od popa, psihodelije, jazza, folka…. No, jasno je bilo da benda nije bilo briga što drugi misle. Puni samopouzdanja, uvjereni da mogu sve, dvostruki album su snimili i producirali u samo 80 sati studijskog vremena i velikom većinom svaku stvar snimili iz prve. Zastrašujuće je to bilo pokazivanje moći koje je stvorilo jednu novu scenu i jedan novi žanr – američki underground i alternative rock.
9. Wire: Pink Flag
(1977., Velika Britanija)
Zastrašujuće je koliko je prvi album Wirea još uvijek moderan. U to vrijeme je to bio punk, ali je odmah bio i post-punk, te utjecao na stvaranje hard-corea, u svakoj slijedećoj pjesmi tražeći novi način na koji može pomaknuti rock pjesmu od minutu-dvije. Bend i danas svira i izdaje albume, cijelo vrijeme tražeći nove mogućnosti zvuka, mijenjajući se kako se mijenjala rock glazba na koju je utjecao od izdavanja svog prvog albuma. Dobar dio toga što je nastalo na osnovu njihovog rada danas nazivamo alternative rock ili brit-pop.
10. Descendents: Milo Goes to College
(1982., SAD)
Band koji je jednako volio Beatlese i Sex Pistolse (kao da među njima ima toliko razlike) stvorio je pop punk u danima kada nitko nije mislio da je to moguće predvođen čovjekom koji je tada stvarno krenuo na faks i u međuvremenu doktorirao napravio znanstvenu karijeru da bi se na kraju vratio glazbi i uživao u životu, hrani i kavi. Punk!
11. Bad Brains: Bad Brains
(1982., SAD)
Razlog zbog kojeg se Henry Rollins tako dobro uklopio u Greg Ginnovu hard-core filozofiju je stoga što je doletio u Kaliforniju iz nemilosrdne scene u Washingtonu koja je kuhala samo hard-core. Jedan od najjačih i najlegendarnijih bendova te scene, čiji su članovi k tome redom rasta-afro-amerikanci su Bad Brains. Ovaj njihov prvi album je prvo izašao samo na kazeti, a hard-core kompozicije se izmjenjuju s reggae numerama.
12. X-Ray Spex: Germfree Adolescents
(1978., Velika Britanija)
Poly Styrene je osnovala bend, napisala sve pjesme pa raspustila bend nakon jednog albuma i nešto singlova, te nakon perioda teškog drogiranja završila u Hare Krishna pokretu. Tipična punk rock priča koja je proizvela ovaj sjajan punk album na kojem jednu od glavnih uloga ima saksofon koji svira u nekom drugom tonalitetu.
13. Fugazi: Repeater
(1990., SAD)
Fugazi su punk. Originalan zvuk koji su stvorili i utemeljili svojim prvim albumom mnogi su usvojili nakon njih i nazvan je u nekom trenutku post-hardcore (kronološki, je, nastao je nakon hard-corea). No, DIY filozofija nastavljena od vremena Minor Threata stavila ih je na branike nove revolucije koju su oni stvarno i provodili svojim dijelima, a ne samo svojom sjajnom umjetnošću.
14. Minor Threat: Complete Discography
(1989., SAD)
Među ostalim stvarima koje su Minor Threat uspjeli definirati su straight edge filozofija, DIY način vođenja vlastitog posla/banda i hardcore scena kakvu i danas poznajemo, a sve to u samo 3 godine postojanja pa je kompilacija sa svom njihovom glazbom nešto što morate poslušati, jer su Minor Threat punk i za sam punk.
15. Ramones: Rocket to Russia
(1977., SAD)
Sa svojim trećim albumom, izdanim godinu i pol nakon prvog, Ramonesi su poboljšali produkciju, ispeglali zvuk, bili najzabavnija verzija Ramonesa ikada i nadali se komercijalnom uspjehu. To se nije dogodilo, kao niti u ostatku njihove karijere, ali i s tim albumom, kao i sa svime što su napravili, su bili jedan od najvažnijih i najutjecajnijih bendova svih vremena. Većini slušatelja i članova benda ovo je njihov najdraži album Ramonesa. Prva tri albuma treba slušati zajedno, jedan za drugim, pjesme na njima su nastajale u isto vrijeme, samo su snimane u drugačijim okolnostima kako je bend postajao sve vještiji u onome što radi i budžet za produkciju se povećavao.