Posljednja izmjena 19/10/21 by Ivan Palijan
1. Kendrick Lamar: To Pimp a Butterfly
(2015., SAD)
Životno iskustvo učinilo je Kendrick Lamara autentičnim glasom svih građana drugog reda u Americi. Što su mahom i u ovom trenutku Afroamerikanci. Odrastavši u zloglasnom Comptonu koji je iznjedrio toliko talenata što za nasilje i kriminal, što za hip hop, a ponekad i oboje, trebao je birati. Nećemo nikada saznati je li imao dovoljan talent za kriminal, ali je svoj raskošni talent i uvid u stanje stvari, kako u popularnoj glazbi i njenoj povijesti, tako i u društvu.
2. Arcade Fire: The Suburbs
(2010., Kanada)
Bend od sedam članova nije okupljen da bi zvučao minimalistički. Niti da bi pričao o svakodnevnim stvarima. „The Suburbs“ možda kao centralni motiv ima život u nepreglednim nizovima kućica koje okružuju velike američke gradove, ali njegova centralna tema kao i na prethodnim albumima Arcade Firea „Funeral“ i „Neon Bible“ je grandiozna. Život i sve ostalo, to je ono što njih zanima. U kućicama u nizu on je onakav kakvog ga učinimo, može biti savršena komformistička udobnost ili pakao ukoliko ste imalo drugačiji od prosjeka.
3. David Bowie: Blackstar
(2016., Velika Britanija)
Objavljen dva dana prije nego što je umro, Bowie je u “Blackstar” ulio sve što je ostalo od njega i bio je to njegov najbolji album od onog vrućeg niza u 1970 -ima. Spojio je vrckavi drum’n’bass i industrijsku atmosferu koji su ga fascinirali još od 1990-ih s užasno jezivim jazzom, simfonijskom baladom i – na “Girl Loves Me” – autentično teškim rapom.
4. Daft Punk: Random Access Memories
(2013., Francuska)
Bez jasne početne ideje osim da žele napraviti posvetu i zagrabiti u zvuk proteklih desetljeća, Daft Punk su počeli putovanje od nekoliko godina. U svoj brod luđaka utrpali su svakoga za koga su mislili da im može poslužiti (Georgia Morodera, Juliana Casablancasa, Pharella Williamsa, primjerice) u pronalasku odredišta. Pjesme su nekoliko puta prelazile Atlantik, različiti njihovi dijelovi snimani u legendarnim američkim studijima i… to je otprilike to.
5. Arctic Monkeys: AM
(2013., Velika Britanija)
Arctic Monkeys su na svom petom albumu „AM“ smiksali sve što su do tada probali i u tome uspjeli. Rezultat je na kraju bio više od sume svih dijelova. Vratili su želju za zabavom i instantnom gratifikacijom koja je pogonila prvi album. Čvrsto su primili svoje instrumente i po njima raspalili osjećajući cijelim bićem kako vibriraju, baš onako kako ih je naučio Josh Homme koji im je producirao treći album „Humbug“. A da bi se odmaknuti od svog tog mračnjaštva na četvrtom „Suck It and See“ su pokušali napraviti pop album.
6. Vampire Weekend: Modern Vampires of the City
(2013., SAD)
Relativno depresivan album nastao u trenutku kada su fini dečki u polo majicama ušli u krizu srednjih godina: “Mudrost je dar, ali zamijenili biste je za mladost”, pjeva u jednom trenutku Ezra Koenig. Ali ta je mudrost, nadogradnja puke pameti njihovog ranijeg rada, dovela do njihovog najkompletnijeg autorskog rada do sada, još uvijek s dovoljno traga stare iskričavosti.
7. Radiohead: A Moon Shaped Pool
(2016., Velika Britanija)
Unutar albuma “A Moon Shaped Pool” rije se upozorenje o stanju svijeta danas. McCarthyistički prizvuk progona navodnih komunista u Americi 1960-ih “Burn the Witch” nastao je u vrijeme kada jedan od najvećih Yorkeovih strahova – uspon krajnje desne ideologije – postaje stvarnost. Dok je “Hail to the Thief” sataknuo osobine Bush-Blairovog doba, moguće je da će “A Moon Shaped Pool” ostati kao soundtrack iz doba Trumpa.
8. Kendrick Lamar: Damn
(2017., SAD)
Četvrti album Kendricka Lamara je jedini album popularne glazbe koji je dobio Pulitzerovu nagradu za glazbu koju inače dobivaju samo jazz albumi i albumi klasične glazbe. To je ta njegova kulturološka važnost koja seže van okvira njegovog žanra, ali i okvira popularne glazbe. Nad slojevima beatova od kojih je album složen proteže se Lamarova priča o njegovom mjestu u Americi. Nije to vedra priča o uspjehu, lovi i seksu, ne, u toj se Americi zbivaju mnoge proklete stvari i on želi da mi svi to znamo.
9. Kanye West: My Beautiful Dark Twisted Fantasy
(2010., SAD)
Kanye West je višepolarna ličnost. Niti on šuti o tome, niti to treba izostaviti kada se govori o njemu i onome što radi. Jer, povod za ovaj najvažniji album 2010-ih je niz skandaloznih javnih ispada nakon kojih se povukao u samoću Havaja, te kontemplirao o sebi i svom životu. Nakon što je zaključio da bez obzira što definitivno nešto ne valja s njim i da je kreten, ali da je i dalje bolji od svih ostalih, napravio je album zadivljujuće kreativnosti i lucidnih ideja koji će to dokazati.
10. Kendrick Lamar: Good Kid, M.A.A.D City
(2012., SAD)
Kada govorimo o odrastanju Kendrick Lamara, izvorne reference se nalaze na ovom njegovom drugom albumu. Prvom koji je snimio za veliku izdavačku kuću i koji je na njega skrenuo pažnju barem jednog dijela svijeta. Klinac može otići iz Comptona, ali Compton u klincu ostaje i nakon što otvori srce i izbaci sve iz njega kako bi napravio album. I zvuk je retro, poput sjećanja ne nešto što se u njegovom susjedstvu slušalo i prije njegovog rođenja.
Napiši prvi komantar