Posljednja izmjena 19/10/21 by Ivan Palijan

1. Public Image Ltd.: Metal Box/Second Edition
(1979., Velika Britanija)
Album koji vjerojatno najbolje utjelovljuje ideju ne-žanra. Post-punk je mnogo više puta za punk ono što je punk za rock glazbu. Dok se punk i dalje bavio kreiranjem pjesama, samo na nov način, post-punk potpuno negira pravila i bavi se kreiranjem zvuka. Bio je ovo drugi album John Lyndonovog PIL-a, nastao u manje od dvije godine nakon što je napustio Sex Pistolse. Masne dub bas dionice uz hipnotičke ponavljajuće ritmove bubnjeva iznad kojih vrišti gitara, a Lyndon izgovara riječi koje mu padnu napamet.

2. Joy Division: Unknown Pleasures
(1979., Velika Britanija)
Prvi album Joy Divisiona je mračan, proganjajući i melankoličan zapis nastao u trenutku kada bend stvarno nije znao što radi pa je dopustio producentu Martinu Hartnettu da se igra sa zvukom koliko mu je volja. Rezultat je siroviji zvuk nego onaj na njihovom sljedećem albumu „Closer“, ali jednako bitan za pomicanje granica zvuka koje je omogućio punk. Niti ovaj, niti sljedeći album članovi benda, osim Iana Curtisa, nisu voljeli, jer nije bio onaj glasni i teški zvuk koji su imali na svirkama uživo. No, srećom da se nije njih pitalo.

3. Devo: Q: Are We Not Men? A: We Are Devo!
(1978., SAD)
Nastajao je u vrijeme kada se očekivalo da će gomila novih bendova s novim zvukom donijeti velikim diskografskim kućama veliku svotu novaca. Brian Eno, David Bowie i Iggy Pop su htjeli producirati prvi album Devoa da bi Eno to uspio o svom trošku, jer bend nije imao potpisani ugovor. Bowie je kasnije dotjerao neke pjesme. Bendov koncept devolucije se odražava u njihovom mehaničkom zvuku. Nije taj zvuk lišen melodija, dapače, počiva na njima, ali uz potpuno emocionalno distanciranje od nje dobivamo taj dojam da je album napravio neki stroj.

4. The Fall: Hex Enduction Hour
(1982., Velika Britanija)
Nastao u najplodnijem periodu benda i Mark E. Smithovog života, četvrti album The Falla je sirov i bučan komad ishitrene kreativnosti, jedan od onih albuma koji se snimaju u trenutku. Način na koji je Smithov um funkcionirao će nas uvijek fascinirati. Glazbene ideje, ponekad prilično jednostavne i efektne, slijede njegove tekstove u kojima pripovijeda o suvremenom životu, o čaroliji i vješticama, o diskografskog industriji i glazbenoj sceni, te svojoj svakodnevnici. Ništa od toga, nije nimalo dosadno.

5. The Raincoats: The Raincoats
(1979., Velika Britanija)
S ponekim muškim bubnjarem The Raincoats ostaju ženski bend. Ovu nimalo seksističku tvrdnju iznose kao manifesto, jer im omogućuje da definiraju fluidni okvir u kojem će stvarati nešto zaista novo i kvalitetno. A sve to van rock’n’rolla kojim dominiraju muškarci i muške teme, u kojem je žena samo objekt kojem se posvećuje pjesma i o kojoj se pjeva. Prvi album je to vrlo jasno i izričito pokazao.