Posljednja izmjena 31/03/21 by Ivan Palijan

Vuk s Wall Streeta“ počinje scenom u kojoj paranoični Jordan Belfort kojeg glumi Leonardo DiCaprio šmrče koku iz kurvinog anusa. Količina razvrata i megalomanije koja slijedi u sljedeća tri sata pokušava doseći tu početnu razinu jedne od ključnih scena suvremene kinematografije. Jer, što može bolje opisati kapitalizam, nego taj besmisao. Sav trud radnika i građana, sve njihove težnje i snovi o boljem životu dovode do toga da bi jedna gnjida iz parazitskog financijskog sektora šmrkala koku iz kurvine guzice. Jordan Belfort je kriminalac, a Scorsese svoje kriminalce prikazuje s punim razumijevanjem zašto bi netko postao kriminalcem i zašto bi netko gledao filmove o njima.

The Wolf of Wall Street (2013) Biography, Crime, Drama | 180min | 25 December 2013 (USA) 8.2

Director: Martin ScorseseWriter: Terence Winter, Jordan BelfortStars: Leonardo DiCaprio, Jonah Hill, Margot RobbieSummary: In the early 1990s, Jordan Belfort teamed with his partner Donny Azoff and started brokerage firm Stratton Oakmont. Their company quickly grows from a staff of 20 to a staff of more than 250 and their status in the trading community and Wall Street grows exponentially. So much that companies file their initial public offerings through them. As their status grows, so do the amount of substances they abuse, and so do their lies. They draw attention like no other, throwing lavish parties for their staff when they hit the jackpot on high trades. That ultimately leads to Belfort featured on the cover of Forbes Magazine, being called "The Wolf Of Wall St.". With the FBI onto Belfort's trading schemes, he devises new ways to cover his tracks and watch his fortune grow. Belfort ultimately comes up with a scheme to stash their cash in a European bank. But with the FBI watching him like a hawk, how long will Belfort and Azoff be able to maintain their elaborate wealth and luxurious lifestyles? Written by halo1k

Photos

See all photos >>

Source: imdb.com

Kriminalcem ne može postati baš svatko, za to treba postojati manjak moralnog tkiva u nečijoj osobi. I želje da imate ili budete više od onoga što vam pripada. Da pobliže objasnim, primjerice, treba biti članom ili glasačem HDZ-a. No, skoro svatko će se zabaviti gledajući priču o kriminalu i kriminalcima. Te su priče toliko van svakodnevice i van pameti, kao da su izmišljene i kao da im je jedini cilj zabaviti nas. Poput priča o stjecanju imovine u Hrvatskoj nakon 1991. godine. Jordan Belfort je priznao da je Scorseseov film uspio komprimirati općenitu atmosferu zajedništva i razvrata u njegovoj tvrtki Stratton Oakmont, ali da je ono prikazano, zapravo, nešto blaža verzija događaja, jer je on na kraju bio na barem 22 vrste različitih droga. Scorseseu je svejedno prigovoreno da je prikazivanjem neprestanog partijanja prikazao životni stil financijskih prevaranata kao izrazito poželjnim. Međutim, riječ je o tome da nas je Martin Scorsese suočio s onim što dovodi do moralnog pada – želja za određenim životnim stilom pri kojem se čini da nema posljedica za kakvo god devijantno ponašanje. HDZ se od posljedica osigurao time što kontrolira suce i sudstvo. Isti prigovor i isto objašnjenje možemo upotrijebiti za „Good Fellas“. Ipak, na kraju svaki od glavnih likova pada, gubi sve što je imao i za sobom, kako bi umanjio svoju kaznu i spasio si guzicu kada već obraz ne može, vuče svoj kompanjone cinkajući ih sve redom. Jednom će se to, vjerujem, dogoditi i mafiji koja kod nas ima državu.

„Vuk s Wall Streeta“ je raskošan spektakl, često urnebesan, zastrašujući tek kada malo uspori i dopusti nam da se pitamo kako je moguće da se ovako nešto događa. Vrhunska tehnička i umjetnička izvedba je u njemu pomiješana s onim najnižim i profanim. Riječ „fuck“ je izgovorena 569 puta, 2,81 puta u minuti, cice i guzice nakon nekog vremena prestanemo primjećivati. Tanka bijela linija kokaina je provučena kroz cijela tri sata filma. Ne možemo Scorseseu ništa prigovoriti, film je pametan i zabavan, a sami moramo imati formirani moralni sud o onome što se događa.