Posljednja izmjena 22/07/22 by Ivan Palijan

S „After Hours“ je The Weeknd počeo fazu u kojoj prihvaća i apsorbira svoju mračnu stranu. Djelomično se i prezire zbog svog tog promiskuiteta i neutaživih želja za uživanjem, ali stvarno radi na tome da se u potpunosti prihvati. Nije to još darkeraj Depeche Modea, tu je negdje između A-ha  i Duran Duran, ali glazba i estetika 1980-ih je žestoko prisutna u ovome što je napravio. Stvar je u tome da je rano ujutro, on se baš vraća izvana i ima sve te misli i osjećaje koje je odlučio podijeliti s nama uz zgodan beat i melodiju sa sintića.

On u tom trenutku nije dobro, to treba odmah reći. Stvari koje želi podijeliti s nama se ne želimo sjećati drugi dan. Nakon takve večeri vjerojatno niti ne možemo. Količina razvrata za koju možemo pretpostaviti da se dogodila prije ovog albuma je u razini jednog Las Vegasa ili sličnog mjesta kojeg nikada nećemo posjetiti, jer nas mama nije tako odgojila. „After Hours“ je taj album namijenjen za after, za trenutke u kojima još uvijek haluciniramo, ali nemamo dovoljno energije nastaviti ganjati slike koje se pojavljuju u našem mozgu. Konfuzija, emocionalna trauma i osjećaj da je tramvaj prešao preko nas su osjećaji koje The Weeknd dijeli s nama. Već nam pogled na njegovu krvavu facu na coveru albuma  treba reći da ovo ne može biti ugodna vožnja. Koje god smo vozilo očekivali da nas ujutro vrati kući nas je pregazilo i ostavilo da ležimo na cesti.

„After Hours“, unatoč svojim ritmovima, nije album na koji se tulumari. To je album koji svoju tužnu priču priča nakon što je tulum završio. Svejedno, koliko puta nam se dogodilo da smo na povratku kući doživjeli toliko važnije stvari nego one koje su se dogodile dok smo bili vani. Dovoljno puta da možemo razumjeti o čemu on to ovdje.

Izvođač: The Weeknd

Naslov: After Hours

Godina izdanja: 2020.

Zemlja izdanja: Kanada

Izdavač: The Weeknd XO

Žanr: R&B, synth-pop, dream pop, new wave