Posljednja izmjena 20/09/21 by SuperExtraZona
The Smiths su s „The Queen Is Dead“ postavili vrhunac britanskog indie rocka. Bilo je to u 1980-ima, u eri koja je omogućavala bendovima da zadrže kontrolu nad onim što rade bez zahtjeva velikih kompanija, a opet ostave neizbrisive tragove u povijesti popularne glazbe. Nazvan prema istoimenoj pjesmi koja napada britanski klasni sustav kojeg je monarhija okosnica, jednako žestokoj poput „God Save the Queen“ Sex Pistolsa. Morrisseyev humor, melodrama i patetika daju emocionalni ton albumu, dok su mu aranžmani i i gitara Johnny Marra okosnica.
„There Is a Light That Never Goes Out“ i „Bigmouth Strikes Again“ su one svevremenske melodije Smithsa koje svi znaju, a nalaze se na albumu. No, „Cemetry Gates“. „Vicar in a Tutu“ i „Some Girls Are Bigger than Others“ se mogu naći svakoj best of playlisti benda. The Smiths su izdali četiri albuma u isto toliko godina, a onda su prestali postojati. Ta kratka karijera je stvorila i 22 singla i 10 kompilacija. Suradnja Marra i Morrisseya je bila plodna, intuitivna i lagana, dok je trajala. Glazbu su pisali praktički neprestano, a sami su je i producirali. Stoga ne treba čuditi što je svaka pjesma na ovom albumu kompletna. Jedinstvena Morrisseyeva lirika i vokal, te prštava gitara Johnny Marra čini njihov zvuk neponovljivim. Ovaj album i cijela njihova karijera utjecali su na cijeli britansku indie scenu, a posebno na brit-pop.
Uzevši sve u obzir možemo ponoviti tvrdnju da nikada neće biti važnog britanskog indie-rock albuma poput „The Queen Is Dead“. Tko bi nas još natjerao da mislimo kako bi prometna nesreća usred ljubavne ekstaze bila sjajan način za odlazak s ovog svijeta, a u isto vrijeme da se sprda sa svećenicima koji vole nositi žensku odjeću, te daje ozbiljnu kritiku britanske monarhije koja služenjem samoj sebi stvara nepremostive razlike u društvu. Uz, naravno, zvuk koji je u isto vrijeme i melodiozno pop i čvrst poput stijene.
Ne propusti sljedeću listu!
Napiši prvi komantar