Posljednja izmjena 06/12/21 by Ivan Palijan
Melankolični visoki muški glasovi nisu nikada bolje zvučali u pratnji nabrijanih gitara i vanzemaljskih klavijatura, nego na „The Bends“ Radioheada. To je bio tek drugi album benda koji od početka želi pobjeći od samog sebe. Tada su željeli pobjeći od svog prvog albuma „Pablo Honey“ i svog najvećeg hita „Creep“ (za što ih u niti jednoj verziji ove priče ne bismo mogli kriviti). Kasnije je trebalo pobjeći i od ovih gitara, ali u tom trenutku vremena bili su bend s grandioznim zvukom za velike pozornice koji nitko nije uspoređivao sa najvećim suvremenicima i sunarodnjacima Oasis i Blur. Ne, pričali su tada svoju priču. Koja je dovela do Coldplaya, ali to je druga priča.
Priča Radioheada na „The Bends“ je ona o dvadesetogodišnjacima u egzistencijalnoj krizi. Kasnije su oni bili tridesetogodišnjaci i četrdesetogodišnjaci i istoj takvoj i ponekoj dodanoj krizi, ali ovdje su stvorili soundtrack za cijelu jednu generaciju u njihovoj najosjetljivijoj dobi u kojoj im silno treba soundtrack za njihove krize. „The Bends“ nije ugodan za slušati i to ga čini uzbudljivim. To je album iz kojeg se cijedi bijes, tjeskoba i nemir uz, na površan osjet, kontroliranu energiju. Radiohead se nisu zaustavili ovdje na dinamici buke i tišine, što su možda napravili na „Pablo Honey“, jer tako su to radili rani Pixiesi i Nirvana. Ne, oni ovdje slažu slojeve grebanja, krckanja, lomljenja, vibriranja, treperenja i zvonjenja. Album je, u nedostatku boljeg izraza, prilično kurčevit. Preko sve te drame se ipak protežu melodije i poezija Thoma Yorkea. Otuđenje, jednih od drugih, te od svijeta u kojem živimo, besmisao života, nemogućnost bijega, jednostavno depresija, lažni svijet tzv. rock zvijezda i strah od prolaznosti vremena koje samo donosi starost, nemoć i smrt su teme i slike od koji on gradi tu svoju poeziju.
„The Bends“, dakle, nije ugodan za slušati, to je mračan i agresivan album koji može izazvati tjeskobu prije nego li izazove katarzu. Jer, kao što bend kroz njega očigledno traži oslobođenje od svoje egzistencijalne muke, tako ga mora tražiti i za slušatelja. Zašto bi se upuštali u njegovo slušanje? I zašto ga volimo slušati?
Napiši prvi komantar