Posljednja izmjena 14/06/21 by Ivan Palijan

Zadnja stvar, „The Murder Most Foul“ na “Rough and Rowdy Ways”, 39-om studijskom albumu Boba Dylana traje nekih 17 minuta i kao središnji motiv ima ubojstvo JFK-a, ali tema joj je šira pa putuje kroz razna mjesta povijesti i umjetnosti kako bi dotaknula mnoga značenja koja Dylan trenutno ima na umu. U svojoj dugoj karijeri je skoro 80-ogdišnja legenda imala mnogo toga za reći o svemu, a ima to i dalje. Svoje riječi i svoju gitaru drži pod nadzorom. Motivi su mu se kroz godine mijenjali, ali teme koje obrađuje u svojim tekstovima su iste.

Kada čovjek postane stariji život bi trebao biti mirniji, svijet jednostavnijim mjestom za život, uslijed nagomilanog svjetovnog iskustva i životne mudrosti. Ne za Boba Dylana. On, kako kaže u jednoj pjesni sadrži višestrukost (multitudes). Kroz stihove on nabraja biblijske motive, klasična djela literature, glazbe 20. stoljeća, te povijesne događaje. Osoba njegovih godina je vidjela sve, ali umjesto razumijevanja za svijet koje bi došlo s mudrošću, on posprdno gleda na sve to. Stoga je oni dalje otpadnik, bez obzira što je svojim djelom postao dio ustaljenog poretka protiv kojeg se u mladosti borio. Otpadnik je, jer je nezadovoljan svijetom i njegovim lošim stranama, za što nema drugog odgovora, nego napraviti još malo nereda u ustaljenom tijeku stvari. Njegova erudicija je znatna, zna tko je koga i zašto, ali to ne pomaže njemu niti nikomu drugome.

„Rough and Rowdy Ways“ je iznenađujuće solidan album Bob Dylana koji zvukom ne pripada ovom vremenu, ali ne pripada niti starom akustičnom bluesu. Povratak je vremenu u kojem se autor osjećao sigurnim, u kojem je neprijatelj bio jasan i kada se znalo da se jasnim izgovaranjem protesta svijet može promijeniti. Svijet se nije promijenio na način na koji je njegova generacija željela pa je povratak u to vrijeme gorak i svjesno uzaludan. Povratak je to sa svim iskustvom i znanjem s nadom da se nakon svega može pronaći neko novo značenje u riječima koje nemaju smisla.