Posljednja izmjena 22/02/21 by Ivan Palijan

Alfonso Cuarón je „Romu“ napisao, režirao, producirao, snimio i montirao što nam i bez gledanja može dati naznaku o tome da je riječ o njegovom osobnom filmu. Osobna strast ga je do ovog projekata dovela kao i u slučaju „Gravitacije“, ali ovdje je to više od toga. Ovo je film o njemu samo, odnosno o njegovom sjećanje. Naslov se odnosi na kvart Colonia Roma u gradu Meksiku u kojem je odrastao. Dobrostojeći građani tamo žive sa svojim obiteljima u kućama ograđenim visokim ogradama, dok se o njihovim potrebama brinu sluge. U slučaju obitelji s četvero djecu u filmu to su služavka i kuharica. Cleo (Yalitza Aparicio koja nije nikada prije glumila) je služavka, ali je i dio obitelji, ujutro budi djecu, navečer ih sprema u krevet, a između se brine da ona i kuća budu čiste, rublje mirisno i ispeglano. Te intimne i osobne trenutke Cuarón rasprostire na širokom platnu stvarnih vanjskih događaja koji se događaju u pozadini.

Roma (2018) Drama | 135min | 21 November 2018 (USA) 7.7

Director: Alfonso CuarónWriter: Alfonso CuarónStars: Yalitza Aparicio, Marina de Tavira, Diego Cortina AutreySummary: Cleo is one of two domestic workers who help Antonio and Sofía take care of their four children in 1970s Mexico City. Complications soon arise when Antonio suddenly runs away with his mistress and Cleo finds out that she's pregnant. When Sofía decides to take the kids on vacation, she invites Cleo for a much-needed getaway to clear her mind and bond with the family. Written by Jwelch5742

Photos

See all photos >>

Source: imdb.com

Glavni od njih je masakr nad 120 ljudi koji je izvela paravojna skupina „Jastrebovi“ tijekom studentskih demonstracija 10. lipnja 1971. godine. No, čak i tijekom njega je u prvom planu trudna Cleo koja proživljava vlastitu dramu, jer je otac njenog nerođenog djeteta jedan od „Jastrebova“ i u jednom trenutku joj drži pištolj uperen u čelo. Sudbina malih ljudi usred velikih događaja je recept za povijesni spektakl i li povijesni film, ali Cuarón je u svakom trenutku jako osoban, uvijek na svojim likovima, kao da nam govori da usred važnih povijesnih događaja postoji još nešto važnije što nas oblikuje. Tu je on poput Fellinija, na koga naslov filma odmah asocira zbog njegovog istoimenog filma, ali i filma o njegovom fikcionalnom djetinjstvu „Amarcord“ u kojem se čak i odrastanje u fašizmu čini nevažnim za oblikovanje nečije osobnosti, jer su tu obitelj, prijatelji i cijeli niz sporednih likova koji nastanjuju naše sjećanje na djetinjstvo.