Posljednja izmjena 09/01/23 by Ivan Palijan

Najvažniji film od 90-ih pa dalje je remek-djelo izmiješano u glavi filmskog geeka s beskrajnim talentom za proizvodnju filmskog coola. “Pulp Fiction” je bio drugi film Quentina Tarantina u kojem je dobio pristojan budžet za nezavisni film toga doba, a sve na osnovu svog prethodnog indie filma “Reservoir Dogs” i scenarija za visokobudžetne “True Romance” i “Natural Born Killers”. Dobio je ovdje i odriješene ruke da svu svoju mahnitu energiju pretoči u filmsku priču. Pa smo i dobili nelinearnu naraciju, pretapanje nekoliko desetljeća pop kulture u jedan trenutak povijesti, hommage film noireu, francuskom novom valu, talijanskom horroru, gangsterskom, samurajskom, kung-fu filmu i špageti vesternima. Nenadano je osvojio Zlatnu palmu na festivalu u Cannesu 1994. godine i Oscara za najbolji scenarij.

Pulp Fiction (1994) Crime, Drama | 154min | 14 October 1994 (USA) 8.9

Director: Quentin TarantinoWriter: Quentin Tarantino, Roger AvaryStars: John Travolta, Uma Thurman, Samuel L. JacksonSummary: Jules Winnfield (Samuel L. Jackson) and Vincent Vega (John Travolta) are two hit men who are out to retrieve a suitcase stolen from their employer, mob boss Marsellus Wallace (Ving Rhames). Wallace has also asked Vincent to take his wife Mia (Uma Thurman) out a few days later when Wallace himself will be out of town. Butch Coolidge (Bruce Willis) is an aging boxer who is paid by Wallace to lose his fight. The lives of these seemingly unrelated people are woven together comprising of a series of funny, bizarre and uncalled-for incidents. Written by Soumitra

Photos

See all photos >>

Source: imdb.com

Unatoč scenama nasilja i kriminala koje, i to bez nekog moralnog odmaka, niti ne pokušava ublažiti, “Pulp Fiction” je čista radost gledanja. Scene plesa Ume Thurman i Johna Travolte, monolozi Samulea L. Jacksona, dijalozi njega i Travolte, Mr. Wolf, „Zed Is Dead“, scena overdoziranja, te početna/završna scena, odmah su ušle među svačije liste najboljih scena ili rečenica ikada viđanima ili slušanima na filmu. Tarantino je svaku scenu napisao uzimajući neku poznatu situaciju iz filma ili pop kulture i dajući joj neki genijalni pomak. U tome je spektakularno uspio. Njegovi gangsteri ne odražavaju gangstere iz stvarnog svijeta, nego iz francuskih krimića, film-noirea i kung-fu filmova. Dijalozi koje oni vode ne tiču se stvarnih situacija, nego pričaju o TV serijama, citiraju izmišljene dijelove Biblije, raspravljaju o ponudi fast-food restorana, pretjerano mnogo važnih stvari doživljavaju na wc-u, te moralna ukazanja doživljavaju nakon nečega što tumače kao nadnaravni doživljaj. Možda su tijekom godina pohvale filmu postale izlizane, jer će ga već hvaliti i različiti ljudi s različitim ukusima i različitom filmskom naobrazbom i različitom filmskom kulturom, ali Pulp Fiction je genijalan film, jedna od prekretnica filmske umjetnosti općenito.