Posljednja izmjena 23/05/21 by Ivan Palijan

Možda mu koncept “The Dark Side of the Moon”na početku bio skroman, tek nakupina melodija i ideja o velikim pojmovima kojima je zatrpana tadašnja (a i sadašnja) svakodnevica, poput love, ratova, religije, prolaznosti vremena i nezaobilazne prijetnje poniranja u ludilo zbog nepodnošljivosti takvog postojanja. No, drilom kroz uobičajeno intenzivni period koncertiranja, te, prema svjedočenju članova benda, kako je Pink Floyd vremenom postajao sve bolji u pisanju pjesama i u radu u studiju, evoluirao je u album koji je ponovno definirao psihodeliju, space rock, te konceptni album kao takav. Rad u studiju je ovdje toliko detaljan da nije nimalo svejedno koje izdanje „The Dark Side of the Moon“ imate, niti na kojem komadu tehnike ga reproducirate.

Moguće je da na inferiornim snimkama, pojačalima i zvučnicima nećete čuti sve što su utrpali na njega. Svaki „ping“ i svaki „aah“ se doimaju važnima u ovom kozmičkom konceptu. Pored svih umjetničkih, općekulturnih i povijesnih vrijednosti koji ovaj prijelomi album Pink Floyda ima, onaj da je film „Monty Python and the Holy Grail“ financiran djelomično od milijuna koje je bend zaradio njegovom prodajom, je, čisto kao informacija, nekako najzadovoljavajući. Jer, neumitno zadovoljstvo koje je ovaj megalomanski studijski i koncertni pothvat dan danas donosi slušateljima samo može biti veće kada znamo da je njegov uspjeh iskorišten kako bi se stvorilo još jedno remek djelo suvremene umjetnosti.