Posljednja izmjena 22/02/21 by Ivan Palijan
Ima onda legendarna scena u Ben Stillerovom „Tropical Thunder“ u kojoj Robert Downey Jr. objašnjava Ben Stilleru da ako želi dobiti Oscara što trteba učiniti je „Never go full retard“. Jer tako su učinili i Tom Hanks i Dustin Hoffman glumeći likove koji su spori i autistični, ali nisu potpuno retardirani. Na tu scenu asocira cijela „Mjesečina“. Nitko ovdje nije retardiran, ali glavni lik je višestruko i potpuno društveno prikraćen i neprihvaćen. On je gej Afroamerikanac koji odrasta da bi bio diler droge.
Photos
See all photos >>
Odbacivanje većine okoline i mržnja samog sebe ga prati cijeli život i čini ga nepodnošljivim, a on ipak nekako nalazi iskupljenje. Našao bi se na margini društva i kao Afroamerikanac danas u bijeloj Americi. No, kako je još i gej, to ga čini dijelom najranivije skupine nakon crnih lezbijki (pogledati „Chasing Amy“ Kevina Smitha). A postaje diler, unatoč tome što ga je majka narkomanka zanemarivala cijeli život. Čisto zato jer mu druge mogućnosti zanimanja ne preostaju. Priču o takvom tragičnom liku Barry Jenkins je uronio u poeziju svjetla i boje, u atmosferu snova i emocija koja čini da ovu gorku pilulu možemo s lakoćom progutati i još lakše suosjećati i proživjeti ono što on proživljava. I priču koja nam na početku ne bi bila toliko uvjerljiva čini uvjerljivom, jer emocije nikada ne možemo izmisliti.
Napiši prvi komantar