Posljednja izmjena 19/09/19 by Ivan Palijan

Prijelomni album benda koji je punk i anarhiju shvatio doslovno kao „radi što hoćeš“, to pretočio u ono što radi i ostavio puno toga za raspakirati.

Minutemen su nastali na kalifornijskoj punk hard-core sceni početkom osamdesetih i nikada nisu pokušali iz nje izaći. Jedino, scena ih nije bila u stanju do kraja prihvatiti. U trenutku kada se počelo tumačiti i objašnjavati što je to punk a što nije, punk je umro. Nakon toga su se za originalnu, uzbudljivu i novu glazbu počeli smišljati novi nazivi post-punk, post-hardcore, underground, alternative, math rock, post-rock, progressive punk, itd… Stvar je u tome da su Minutemen ono što rade shvaćali kao umjetnost i za njih je to bio prostor slobode, prostor u kojem su mogli istražiti sve svoje ideje i predočiti ih svijetu.

„Double Nickels on the Dime“ je izrazito stilski raznolik album. Dvije su ploče, četiri strane, na po jednu od tri strane je svaki od trojice članova benda birao pjesme, na četvrtu su ubacili što je ostalo. Ukupno je na ploče stalo 45 pjesama, a na CD reizdanje 43, rijetko koja traje preko 2 minute, a niti jedna preko 3 minute. Bila je i to odlika njihove DIY filoizofije (punk!) i svjesne ekonomičnosti onoga što rade („We Jam Econo“). Razradili bi neku ideju, poigrali se s njom, a onda već krenuli na sljedeću, bez želje da se bespotrebno ponavljaju isti motivi i teme. Stoga i pjesme nemaju poznatu strukture od kitice i refrena.- Sve djeluje poput razigrane struje svijesti u kojoj tri instrumenta sviraju glazbu koju vole, bila ona jazz, funk, rock, country ili punk. Bilo je to previše za tadašnju punk publiku koja je očekivala bučnu i brzu izmjenu tri akorda, a dobila trojicu umjetnika koji promišljaju ono što rade.

Pa to je anarhija!

U međuvremenu, album je shvaćen, na Minutemene su se kasnije referirali mnogi, od Fugazi do Red Hot Chili Peppers. Čak je i njegov čudan naslov objašnjen. „Double nIckels“ (novčić od 5 centi je „nickel“) je u kamiondžijskom slengu naziv za brzinu od 55 milja na sat koja je tada bila ograničenje brzine na svim autocestama koje je mnogima predstavljalo problem. Jedan od tih je bio i Sammy Hagar koji je vrištao „I can’t drive 55!“, smatrajući da to njegovom slobodarkom duhu ne odgovara. Bendu je to bilo smiješno, da netko u životu želi slobodu, a u umjetnosti koju stvara bude takav konformist. Oni su rekli da radije žive sigurno, a u umjetnosti budu slobodni i rade potpuno lude stvari. I to su napravili na prekrasan način. A ono „Dime“ (novčić od 10 centi) iz naslova označava (opet kamiondžijski) autocestu 10 koja kroz Los Angelesu ide prema San Pedru, rodnom gradu Minutemena. Stoga je i na naslovnici fotka MIke Watta koji u svojoj bubi vozi točno 55 na autocesti 10 ispred znaka koji pokazuje za San Pedro. Da, toliko toga su promislili i, da, toliko je teško skužiti sve njihove fore.

I.P.

5 MINUTEMEN albuma koje morate poslušati:

Double Nickels on the Dime (LP, 1984.)

What Makes a Man Start Fires? (LP, 1983.)

3-Way Tie (For Last) (LP, 1985.)

The Punch Line (LP, 1981.)

Project: Mersh (EP, 1985.)