Posljednja izmjena 24/05/19 by Ivan Palijan

Miles Davisovo traganje za savršenstvom dosegnulo je svoj vrhunac na albumu „Kind of Blue“. A ako je to savršeni Miles Davis, onda je to i savršeni jazz.

„Kind of Blue“ je album koji će slušati i oni koji ne slušaju jazz. Uronjen u melodije, naravno da je pristupačan slušateljima koji vole prije svega pop glazbu. No, namjera Miles Davisa nije bila da napravi pop album. Ne, on je tragao za granicama svoje kreativnosti i mogućnošću improvizacije kako u studiju tako i na pozornici i došao do modalne strukture koja ne robuje praćenju ustaljene sheme akorda, nego logiku ima u melodijskim obrascima. To mu je omogućilo da u studio dođe s okvirnim idejama oko čega će se pojedina melodija vrtiti, a  da njegovi glazbenici onda improvizacijom naprave nešto od toga. S obzirom da je među glazbenicima u tom trenutku imao John Coltranea na tenor saksofonu, Cannonball Adderleya na alto saksofonu i Bill Evansa na klaviru, snimljeno je izdanje koje je postalo najprodavanija jazz snimka ikada. Još genijalnije, to su složili iz svega dvije svirke.

Utjecaj na pop glazbu

Osim njegove popularnosti, „Kind of Blue“ je i izrazito utjecajan album u svijetu jazza i u svijetu popularne glazbe. Kasnija solo karijera John Coltranea bila je obilježena iskustvima u modalnom jazzu koje je imao s MIles Davisom. Soul, funk, ambijentalna glazba pa i kasnija elektronska glazba bila je pod utjecajem onog što je ovdje napravljeno. Ideja da glazba stvara okruženje, da može ići u više smjerova odjednom, a  ne pratiti određenu priču ili slijed, naravno, fascinirala je mnoge. Davis i njegova ekipa, s druge strane, inspirirali su se klasičnom glazbom i glazbenom teorijom koja je govorila upravo o onome što su napravili. Legendarni pijanist Bill Evans je ovdje učinio mnogo. S obzirom da je svim glazbenicima ostavljena mogućnost improvizacije, njegov jedva čujni klavir, vještina i znanje u većini snimaka stvaraju okvir  na kojem se grade tuđe ideje i improvizacije.

Slušali ili ne slušali jazz, da bismo razumjeli popularnu glazbu moramo slušati „Kind of Blue“. Kako je album pomaknuo percepciju jazza i popularne glazbe 1959. godine, tako to čini i svima koji ga čuju svih godina nakon toga.

Albumi Miles Davisa koje morate poslušati

1. Kind of Blue; 1959.
2. Birth of the Cool; 1950.
3. Bitches Brew; 1969.
4. Sketches of Spain; 1960.
5. In a Silent Way; 1969.

I.P.