Posljednja izmjena 19/04/21 by Ivan Palijan

Metallica je svoj kreativni i tehnički vrhunac dosegla sa svojim trećim albumom „Master of Puppets“. Smrt virtuoznog basista Cliffa Burtona tijekom promotivne turneje nakon albuma je bila sljedeća prekretnica, ali je bend zadržao sve što je stekao i naučio tijekom njegovog stvaranja. „Master of Puppets“ je kompaktan, brz i slojevit album izdan 1986., u godini koja se smatra temeljnom za thrash metal žanr. Magadeth, Slayer i Anthrax su u to vrijeme također izdali važne albume i stvorili veliku četvorku thrash metala i najglasniju godinu u povijesti glazbe. Metallica se razlikovala po svojoj tendenciji da piše epske priče, a ne tekstove pjesama i žestokom društvenom komentaru.

Tako je spojen heavy metal i punk rock da bi stvorili nakot iz horor filmova koje nije trebalo postojati. Već početkom sljedećeg desetljeća i dva albuma kasnije će „Metallica“ biti najkomercijalniji rock bend na planeti bez da mora mijenjati svoj pristup i zvuk kako bi se prilagodila ukusu velikih kompanija ili publike. „Master of Puppets“ je bio nagovještaj i toga, jer je u Americi u prvih godinu dana prodan u pola milijuna primjeraka (6 milijuna do danas) bez da je svirana na radiju i bez snimljenih video spotova. K tome, album je stvarno brutalan i nije napravljen da se svidi, napravljen je da uzdrma i uznemiri. Opasan je kao što pravi rock album mora biti. Prepoznali su to i publika i kritičari koji nisu isključivo thrash ili metal fanovi. Metallica to što radi radi pošteno i iskreno. Planina zvuka i agresije koja se kotrlja preko slušatelja je pažljivo planirana na svakoj pjesmi u procesu koji počinje od rifova, njihovog aranžiranja, naziva pjesme i onda poruke koju se želi prenijeti.

„Master of Puppets“ je zadivljujuće suptilan thrash metal album koji je pokazao na velikoj sceni kako žanr osim brutalnosti i brzine može ponuditi i tehničku virtuoznost i kreativnu progresivnost. Ne stvara lijepe senzacije, njegov je zvuk paranoje, lažima ispunjenog svijeta, strave i užasa. No, moćan je, drma i udara do srži, svijet i slušatelje ne ostavlja onakvima kakvi su bili prije. A to mogu samo najveći albumi svih vremena.