Posljednja izmjena 24/02/21 by Ivan Palijan
Količina detalja koja je ubačena u „The Last of Us“ ostavlja bez daha. Posebno oni detalji u kojima se moramo šuljati kako bismo se približili i nečujno odstranili jednu izrazito gadnu vrstu Inficiranih (The Infected) nazvanih Klikavci (Clickers). Tada doslovno zadržavamo dah od strepnje i želje da nas ne čuju i da što prije završimo s tim. Što je potpuno suprotno od onoga što želimo s igrom. Ne želimo da završi, iako je to survival horror koji se zbiva 20 godina nakon što je opaki virusni fungus zarazio većinu čovječanstva, pretvorio ih ubilački gladne zombije (Inficirane) i konačno doveo kraju ovu jadnu priču koju nazivamo civilizacijom. Usred besmisla civilizacije i njene ravnodušnosti prema vlastitom kraju stoji glavni junak Joel koji je do sada čini sve kako bi preživio, skupljao hranu, odjeću, lijekove i potrepštine u svijetu u kojem ih ima sve manje, jer se više ne proizvode.
Photos
See all photos >>
To ga je, naravno, vodilo prema situacijama u kojima se za potrepštine trebalo boriti. To što je on u toj borbi preživio govori da mnogi nisu. Obavljanje poslova i usluga za druge mu je također omogućavalo preživljavanje. Jednog se takvog poslića on i njegova partnerica Tess prihvaćaju negdje na početku priče. Treba provesti mladu djevojku Ellie negdje na sigurnu lokaciju na zapadu. Preživljavanje i briga za druge u ovakvom svijetu je izazov, a još je veći izazov pronaći razloge za preživljavanje, jer nema nagrade na kraju, nego još jedan dan u kojem je potrebno učiniti sve da bi se preživjelo. K tome, treba moći živjeti sa sobom nakon što se to učinilo. Ta moralna i duševna napetost nas ne napušta niti u jednom trenutku ove igre. Bilo da šećemo kroz krajolik i divimo se njegovom izgledu i mnoštvu detalja, pratimo odlično odglumljene međuscene (voice acting je stvarno sjajan) ili smo ubačeni u bitku u kojoj o hrpi naših odluka ovisi o tome što ćemo biti u stanju napraviti u sljedećoj. Resursi i municija su vrlo ograničeni pa ćemo se često odlučiti da cijelu zgradu punu protivnika očistimo samo šuljajući se smicajući ih u tišini rukama ili bodežom. Pucanje iz daljine nema toliko moralnih kočnica koliko promišljeno šuljanje nekome iza leđa kako bi ga se zadavilo golim rukama. No, to je i osnovno pitanje koje „The Last of Us“ postavlja. Što bismo mi učinili da preživimo apokalipsu i da li bi to preživljavanje išta vrijedilo?
Napiši prvi komantar