Posljednja izmjena 19/02/21 by Ivan Palijan

Kada govorimo o odrastanju Kendrick Lamara, izvorne reference se nalaze na ovom njegovom drugom albumu. Prvom koji je snimio za veliku izdavačku kuću i koji je na njega skrenuo pažnju barem jednog dijela svijeta. Klinac može otići iz Comptona, ali Compton u klincu ostaje i nakon što otvori srce i izbaci sve iz njega kako bi napravio album. I zvuk je retro, poput sjećanja ne nešto što se u njegovom susjedstvu slušalo i prije njegovog rođenja. Ambiciozno, kao što i sve što radi, album mu je dao samopouzdanje i pokriće da sa sljedećim ode još dalje u traganju za onim što je i koje je njegovo mjesto u svijetu.

Zadivljujuće je kako nas Kendrick Lamarr iz prve ubacuje u svoj svijet, u svoju priču. On je prije svega pripovjedač, njegov stil nisu hvaljenje svojim postignućima ili jaki refreni. Priče mu nisu puko nizanje događaja u getu punom kriminala i nasilja. Njegovi junaci imaju moralne dileme i teže za nečim višim što se ne može doseći akumulacijom materijalnog. Sve naznake da će postati sljedeća velika stvar u hip-hopu su bile ovdje. S kasnija dva albuma je postao ta velika stvar, referentna točka oko koje vrtimo sva značenja u tom žanru uronjenom u zbivanja u Americi u XXI. stoljeću.