Posljednja izmjena 11/06/19 by Ivan Palijan
Closer je drugi i posljednji album Joy Divisiona, izdan par mjeseci nakon što si je Ian Curtis oduzeo život. Mračan, atmosferičan i zlokoban bio je ključni album za prelazak rock glazbe u post-punk period.

S četiri od devet pjesama koje traju oko šest minuta, jasno je da to više nije bend kojeg zanima punk brzina, agresija i direktnost koji su ih potaknuli da počnu svirati. Joy Divison su svirali sporo. Na pločama je svaki instrument, računajući i vokal, bio izdvojen i sa svoje strane gradio tu mračnu zvučnu grobnicu nabijenu energijom. Producent Martin Hannett je to učinio, potpuno ispeglao zvuk benda koji je live bio težak i agresivan kako možemo vidjeti i na snimkama koje su ostale sačuvane, od kompilacije „Still“ do videa na YouTubeu. Članovi benda su to, navodno, mrzili, ali nisu imali izbora, jer tada jednostavno nisu ništa još znali o studijskom snimanju. I bolje, jer je ta produkcija stvorila zvuk Joy Divisiona i cijeli jedan novi podžanr rock glazbe – gothic rock.
Stavimo gothic u gothic rock
Ian Curtis na momente zvuči kao Vincent Price koji u offu komentira zlokobne događaje koji se zbivaju u Roger Cormanovoj produkciji ekranizacije Edgara Allana Poea. Bubnjevi drže jednoličan ritam koji se vrti u krug, bas prati plesni ritam i čak daje melodiju, dok gitara zanemaruje slijed akorda, nego se bavi stvaranjem zvukova koji doprinose atmosferi svake pjesme Na momente je gitara i izbačena, a umjesto nje su ubačeni sintetski zvukovi. U svemu tome Ian Curtis pjeva o unutarnjoj rastrganosti, usamljenosti i ostalim uzrocima duševne boli. Nitko, kako kažu, od članova benda nije shvaćao u tom trenutku da on pjeva o sebi. Smatrali su da to pjesnik kupi impresije iz svijeta oko sebe. No, sada znamo kako su njegova epilepsija, lijekovi koje je zbog nje uzimao i nesređen privatni život vjerojatno uzrokovali da si oduzme život sa samo 23 godine.
Time je cijeli bend i njegova diskografija ostao obilježen. Nesrećom njegovog frontmana koja je opjevana na njihovim albumima, a kojem je „Closer“ kao neki epitaf. No, „Closer“ je puno više od toga. Izuzetno hrabar i važan album koji je otvorio put za nekoliko glazbenih pravaca. Čak je i New Order, kojeg su ostali članovi osnovali par mjeseci nakon ovoga počeo graditi svoj zvuk na idejama koje su ispitivali uvodeći u neke pjesme sintesazjere i izbacujući gitare. „Closer“ je već album uz koji se može plesati. Ne na baš oku lijep način, onako rastrgano, poput Iana Curtisa, ali opet, može se. A ples stvara ugodu i zadovoljstvo. Što nas ostavlja permanentno zbunjenima, jer tako ne doživljavamo gothic rock.
Izdanja Joy Divisiona koja morate poslušati
Closer; 1980.
Unknown Pleasrues; 1979.
Still; 1981.; kompilacija neobjavljenih materijala i live snimka
Substance; 1988.; kompilacija singlova
Warsaw; 1994.; planirani, ali nikada izdani prvi album
I.P.
Napiši prvi komantar