Posljednja izmjena 21/12/21 by Ivan Palijan

Na „Hunky Dory“, svom četvrtom albumu, David Bowie je konačno našao svoj identitet i svoj glas, umjetnički integritet kojeg će se držati do kraja života. A to je, kao što u „Changes“, prvoj pjesmi albuma, nagovještava, stalna promjena, prihvaćanje svih razina i oblika nečije osobnosti i ne svrstavanje u kalupe. Bila bi to mladenačka pobuna da je ne prati umjetnički kredibilitet, sjajno pisanje pjesama i glazbe, te autentičan interes da se istraže sve mogućnosti izražajne umjetnosti.

Ovako, umjesto puke pobune, to je manifest, ne generacije ili specifičnog umjetničkog pokreta, jer za izazov koji on upućuje svojoj publici, zna da ga ona ne može pratiti, da se on kreće za nju prebrzo. On neće biti umjetnik koji će pratiti trendove, bit će ispred njih i stvarati ih. Stoga, to je manifest Umjetnika, ne David Bowieja, niti Ziggy Staardusta, niti Thin White Dukea, nego Umjetnika nevezanog okolinom, pravilima, niti vlastitim identitetom, uvijek u potrazi za stvaranjem nečeg novog, uzbudljivog i vrijednog. Svega šest mjeseci nakon izdavanja „Hunky Dory“, David Bowie će izdati „The Rise and Fall of Ziggy Stardust and the Spiders of Mars“ i time definirati cijelo sljedeće desetljeće. Jer, do ova dva albuma glavni su trendovi još uvijek bili u trančiranju standarda postavljenih dekadu prije, a nakon njih je sve otvoreno i za punk i za ekstravaganciju koju je donio disco. Njega, naravno, to nije baš toliko zanimalo, u danima disca i punka, on će eksperimentirati s elektronikom.

„Hunky Dory“ je pop album za lagano slušanje na lijep sunčan dan tijekom globalnog apokaliptičnog događaja. Bowie uz prekrasne melodije najavljuje novo vrijeme, nove heroje, novu vrstu čovjeka koji će zamijeniti ovog dosadnog starog homo sapiensa. Njegov ničeanski proročki glas će grabiti i do demonskih dubina ne bi li prizvao promjenu koju priželjkuje. Stvari koje izlaze na površinu nisu uvijek lijepe koliko god bile uhu ugodne.