Posljednja izmjena 16/05/19 by Ivan Palijan

Tematski i zvukovno je Haustor na drugom albumu otišao u – treći svijet. „Treći svijet“ je pun priča o egzotičnim predjelima koje nitko nikada nije posjetio.

Ispod svega što ovdje čujemo je bas Srđana Sachera uronjen u neki dub masan od opojne smole i hrane koja se kuha negdje u predvečerje uz plažu nakon cjelodnevnog boravka na suncu uz šum valova. Mračan je to i melankoličan album nad kojim ipak sja tropsko sunce i obasjava ga ljepotom. Kao, uostalom, i u zemljama trećeg svijeta Južne i Srednje Amerike, Afrike i Azije u kojima se sva nesreće i nepravda odvija u prekrasnom okruženju i spektakularnoj prirodi. Kao, uostalom, i u Hrvatskoj danas, kad nam je priroda lijepa, ali zajebano društvo, pa je album bezvremen. Nastao je nakon što su se članovi benda vratili iz vojske, početkom osamdesetih, ali govori i ima atmosferu prošlih i budućih vremena.

Zvuči svjetski i trećesvjetski

Unatoč glazbenim utjecajima koji se prostiru širom planete, album je ujednačen. Jedna se pjesma gotovo neprimjetno pretače u drugu, glazbeni se stilovi isprepliću jedan s drugim. Manu Chao, da je čuo ovaj album sigurno bi poželio da ga je on snimio. Haustor je sigurno rock bend, u nekom širem smislu riječi, ne možemo ga drugačije nazvati. No, taj pojam i svoj zvuk su oni svakim albumom rastezali da vide do kojih granica može doći. Sacheru je to bio zadnji album s Haustorom, zadnji je put bilo da smo čuli taj zvuk. Šteta, ali koliko sada znamo, s obzirom na količinu ega u bendu, netko je morao otići.

“Treći svijet”, uz ostale Haustorove albume, čini bend vjerojatno najboljim bendom koji je nastao i stvarao u Jugoslaviji. To nije mala stvar, s obzirom na količinu kreativnosti i talenta koji je upravo u njihovo vrijeme bio na vrhuncu na toj sceni. Dokaz je utjecaja na popularnu kulturu koji su dolazili sa svih strana, otvorenosti umova i sposobnosti da se ideje pretvore u iznimno kvalitetan slušljiv sadržaj. Može nam samo biti žao što više nemamo to.

I.P.