Posljednja izmjena 09/05/19 by Ivan Palijan

Bio je ovo manifest, temelj na kojem su Fugazi izgradili sve što su kasnije napravili. Bend koji točno zna što želi i neće vas pitati za dozvolu da to napravi.

Puno je slojeva na prvom LP-ju Fugazija. Tu su te dvije gitare, ona Iana MacKaya i ona Guy Picciotta, koje kao da sviraju jedna protiv druge. MacKay i Picciotto, k tome, izmjenjuju se iz pjesme u pjesmu na glavnom vokalu, a svoje vokalne dionice pjevaju iz nekih potpuno drugačijih prostora. Ne smijemo niti zaboraviti spomenuti ritam sekciju, bas Joe Lallya i bubanj Brendana Cantyja, razigranu, čvrstu i melodičnu koja gradi podlogu na kojoj se zbiva prije spomenuti organizirani kaos.

Fugazi sviraju i vrište s punkerskom energijom, ali njihova glazba nije namijenjena skakanju i vrištanju. Ona je namijenjena pažljivom slušanju. I vrištanju. Momci imaju toliko toga za reći i poručiti kao i što su imali u svojim ranijim bendovima Minor Threat i Rites of Spring. Ian MacKay je pomogao definirati straight-edge filozofiju, hard-core punk bez droge, alkohola, nasilja i uglavnom bez seksa. Ovdje je filozofiju nadogradio. On je glazbenik i vlasnik izdavačke kuće, a u svom biznisu drži se sličnih moralnih načela. Nije profit na prvom mjestu, izdavačka kuća je tu samo kao platforma koja će omogućiti da njihova umjetnost, a i umjetnost drugih dođe do publike. Pri tome sve rade sami, nemaju menadžera, nemaju merchandizing, niti im koncerti na vrhuncu popularnosti nisu bili skuplji od 15 USD. Uz to, prodali su nekoliko stotina tisuća ovog albuma. Zvuči kao ozbiljan i uspješan biznis.

Nisu nikada dopustili da postanu ono što su kritizirali, na ovom i na drugim albumima. Fugazi su možda preozbiljno sebe shvaćali, ali u onome što su radili bilo je puno čistoće i ljepote pa to može biti opravdanje. I možemo reći da nije niti bitno. „Repeater“ je slojeviti album, čak je i u naslovu ona prisutna. MacKay je objašnjavao da tu ima i inspiracije „Revolverom“ The Beatlesa, Naslov se najviše obraća suvremenom svijetu i životu, situacijama koje se stalno ponavljaju i melju nas. A možda se odnosi i na recepciju albuma, jer on je toliko dobar da ga možemo slušati na repeatu do beskraja.

I.P.