Posljednja izmjena 21/09/21 by Ivan Palijan

Briljantna i iz današnje perspektive suluda hladnoratovska satira Stanleya Kubricka „Dr. Strangelove ili: Kako sam naučio ne brinuti i zavolio bombu“ funkcionira jer se nitko u njoj ne trudi biti smiješan dok provodi u djelo važeće teorije o uzajamnom uništenju između tadašnjih dviju veliki sila, SAD-a i SSSR-a. Da komuniste treba uništiti nuklearnim udarom jer zagađuju dragocjene tjelesne tekućine Amerikanaca ubacivanjem flora u vodoopskrbni sustav je bila teorija koja je plutala eterom, nešto poput one suvremene kako putem cjepiva za COVID-19 Bill Gates želi čipirati čovječanstvo i zbog toga ga treba razapeti preko optičkih kablova interneta.

Dr. Strangelove or: How I Learned to Stop Worrying and Love the Bomb Comedy | 95min | January 29, 1964 (United States) 8.4

Director: Stanley KubrickWriter: Stanley Kubrick, Terry Southern, Peter GeorgeStars: Peter Sellers, George C. Scott, Sterling HaydenSummary: Paranoid Brigadier General Jack D. Ripper of Burpelson Air Force Base, believing that fluoridation of the American water supply is a Soviet plot to poison the U.S. populace, is able to deploy through a back door mechanism a nuclear attack on the Soviet Union without the knowledge of his superiors, including the Chair of the Joint Chiefs of Staff, General Buck Turgidson, and President Merkin Muffley. Only Ripper knows the code to recall the B-52 bombers and he has shut down communication in and out of Burpelson as a measure to protect this attack. Ripper's executive officer, RAF Group Captain Lionel Mandrake (on exchange from Britain), who is being held at Burpelson by Ripper, believes he knows the recall codes if he can only get a message to the outside world. Meanwhile at the Pentagon War Room, key persons including Muffley, Turgidson and nuclear scientist and adviser, a former Nazi named Dr. Strangelove, are discussing measures to stop the attack or mitigate its blow-up into an all out nuclear war with the Soviets. Against Turgidson's wishes, Muffley brings Soviet Ambassador Alexi de Sadesky into the War Room, and get his boss, Soviet Premier Dimitri Kisov, on the hot line to inform him of what's going on. The Americans in the War Room are dismayed to learn that the Soviets have an as yet unannounced Doomsday Device to detonate if any of their key targets are hit. As Ripper, Mandrake and those in the War Room try and work the situation to their end goal, Major T.J. "King" Kong, one of the B-52 bomber pilots, is working on his own agenda of deploying his bomb where ever he can on enemy soil if he can't make it to his intended target. —Huggo

Photos

See all photos >>

Source: imdb.com

Čovječanstvo u prosjeku ne postaje ništa racionalnije, stoga se možemo smijati komediji nastaloj na osnovu noćne more. Jer što nam drugo preostaje dok predsjednik Amerike sjedi za okruglim stolom poput pokeraškog u svojoj Ratnoj sobi okružen savjetnicima i pokušava zaustaviti neumitnu nuklearnu katastrofu koju je izazvao fanatizam obrane američkih vrijednosti u njegovim redovima. Njihov način života je ugrožen samim time što postoji netko drugi sa drugim načinom života i zbog toga tog drugoga treba uništiti. Američki vojnici su ponosni patriote i profesionalci koji će svoj posao obaviti bez pogovora i s izuzetnom vještinom. A taj je posao globalno uništenje. Peter Sellers je ovdje u ulozi života igrajući tri lika – blagog, racionalnog i punog povjerenja u sustav američkog predsjednika, njegovog njemačkog (bivšeg nacista) savjetnika Dr. Strangelovea koji će ga povremeno s puno entuzijazma osloviti s „Mein Führer“, te britanskog oficira za vezu koji u američkoj bazi pokušava zaustaviti američkog generala koji naređuje nuklearni napad na Sovjetski Savez. Dobio bi i četvrtu, američkog zapovjednika bombardera koji će izbaciti bombu da se nije ozlijedio pa nije bio u stanju manevrirati pilotskom kabinom. Tri su interijera, predsjednička Ratna soba, ured u zrakoplovnoj bazi i avion glavne i skoro jedine lokacije u filmu. Scenografija je jednostavna, rasvjeta tipično Kubrickova, dolazi sa seta i naglašava neosvijetljene dijelove. U tom minimalizmu Sellers, ali i fantastični George C. Scott sa svojom pretjeranom mimikom lica na koju ga je Kubrick natjerao, Sterling Hayden i Will Pickens donose na ekran ludilo koje donosi položaj, uniforma, moći svakodnevne mane u karakteru. Njihovi likovi nisu dorasli situaciji niti sposobnostima, niti mudrošću, oni su budale koji ne znaju da su budale i to ih čini urnebesnima u situaciji koja je zastrašujuća.

„Dr. Strangelove ili: Kako sam naučio ne brinuti i zavolio bombu“ će nas toliko puta preplašiti, a onda nakon toga odmah nasmijati da ćemo dovesti u pitanje vlastito poimanje stvarnosti, iako je ono na što reagiramo samo film. To je dakako bila i namjera genija Stanleya Kubricka koji je kao završnu scenu čak snimio i borbu pitama sa šlagom poput onih iz nijemih slapstick komedija. No, to je ocijenio pretjeranim, neuvjerljivim i krajem koji nije u skladu s općim tonom filma satire iz noćne more kojoj glumačke izvedbe daju potpuno apsurdističko nadrealni štih.