Posljednja izmjena 09/01/23 by Ivan Palijan

Ludilo Pixiesa je na njihovoj trećoj ploči “Doolittle” dosegnulo vrhunac, a opet njihov zvuk približilo milijunima slušatelja. Pixies su, dopuštamo, naime, i raspravu o tome, najvažniji američki bend osamdesetih bez kojih, kako i sami priznaju, ne bi bilo i prepoznatljivog zvuka puno većih bendova poput Nirvane i Radioheada. Prve njihove ploče, mLP „Come on Pilgrim“ i LP „Surfer Rosa“ su bile hvaljene i stekle fanove većinom u Britaniji, ali tek s „Doolittleom“ su postali svjetski poznati bend. Ispeglana produkcija učinila je da strahovit dar Black Francisa, njihovog frontmena i glavnog autora pjesama, za melodiju i kontroliranu buku dođe do izražaja. No, bez obzira na produkciju, sirova energija u svakoj snimci je prilično osjetna.

„Doolittle“ je prekrasan album zbog kojeg ćete se uloviti da pjevušite bizarne tekstove o sakaćenju, beskućnicima, seksualnoj opsesiji i gomilu besmislica koje čine kolaž zvukova i riječi od kojih je inače i sačinjen opus ovog benda. Ljepota melodija s jedne strane, s druge strane bizarna ikonografija, ali u suštini sirovi rock album s dovoljno snage da pokrene nekoliko žanrova s obje srane oceana. Kurt Cobain je većinu svojih pjesama napisao na tiho-glasno-tiho dinamici pjesama Black Francisa. Thom Yorke je gledajući njihov nastup uživo konačno odlučio što želi napraviti i kaka zvuk treba imati Radiohead. I „Doolittle“ je sigurno začeo ono što se dogodilo 90-ih kada je sva kreativnost i ludilo alternative rocka prodrla na MTV i mainstream ljestvice popularnosti.

Rijetki su albumi u kojima možemo prepoznati prijelomnu točku u povijesti pop i rock glazbe, a još su rjeđi oni koji su napravljeni s toliko radosti, energije, talenta, ideja, ludila  i jednostavne želje da svi uživaju u onome što sviraju i slušaju.

Izvođač: Pixies

Naslov: Doolittle

Godina izdanja: 1989.

Zemlja izdanja: SAD

Izdavač: 4AD / Elektra

Žanr: Alternative rock