Posljednja izmjena 09/01/23 by Ivan Palijan
Dave Grohl je u dokumentarcu o Descendentsima „Filmage: The Story of Descendents/All“ rekao kako bi i danas mogao odsvirati bubnjeve cijelog ovog albuma od početka do kraja, jer toliki je utjecaj na njega imao, prije svega Bill Stevenson. Možda to najbolje opisuje album benda koji nije bio među najpoznatijima na punk sceni 80-ih, ali je bio među najutjecajnijima. K tome, ovo je vjerojatno i prvi pop-punk album. Scena je u to vrijeme rađala hardcore punk ploče i bendove, trebalo je svirati brzo i agresivno, a već desetljeće kasnije se to pretvorilo u mačo iskazivanje agresije tipova u majicama bez rukava i baseball kapama. „Milo Goes to College“ su napravili tipovi koji su voljeli i Beatlese i Sex Pistolse (i Doorse kako spominju ovdje u jednoj pjesmi), pjevali uglavnom o curama (i njihovom manjku u svom životu), životu u suburbiji, ribolovu, hrani, glupim tipovima koji ih okružuju i o tome kako znaju da nisu kul, ali ipak nisu luzeri.
Album i nosi potpuno adekvatan naslov, jer je nakon njega Milo Aukerman, pjevač benda otišao na faks studirati biokemiju (kasnije je doktorirao i godinama imao znanstvenu karijeru), bend je bio neko vrijeme neaktivan, zatim snimio drugi album i još dva do kraja osamdesetih. No, tu nisu stali, bez Miloa su nastavili djelovati kao All, da bi tijekom zadnjih desetljeća snimili još tri Descendents albuma a zadnjih godina ponovo djeluju kao pravi bend (u klasičnoj postavi koja se posložila u drugoj polovici osamdesetih), idu na turneje, jer je Milo dobio otkaz u zloj korporaciji i nije htio nastaviti karijeru.
Ljudi u svojim pedesetima ne bi mogli otkrivati svog unutarnjeg punkera i od toga napraviti karijeru da se iza toga ne krije nešto zaista fascinantno. Svirački, bez obzira što na njemu nastupaju tinejdžeri (osim jednog koji je 20 godina stariji od njih), prvi album Descendentsa je kompaktan, eksplozivan, artikulirani komad melodioznog punk rocka koji nema slabog trenutka. Pjesme su uglavnom sjajne sa svakim instrumentom jasno istaknutim. Bas dionice Tony Lombarda posebno dolaze do izražaja, ali je bubnjanje i persona Bill Stevensona, kako je to vrijeme pokazalo, ono što bend drži na okupu. Milo je ikona benda, njegova karikatura je na većini naslovnica albuma, ali Bill Stevenson je genijalac koji sve ovo čini mogućim.
Napiši prvi komantar