Posljednja izmjena 09/05/19 by SuperExtraZona

Masni, žestoki i energični balkanski anarhizam Johnnyja Štulića komprimiran je na čudesnom trostrukom live albumu. Među 44 se našlo i 14 do tada neobjavljenih pjesama.

Album je snimljen 21. listopada 1981. u Kulušiću na jednom od sedam uzastopnih koncerata. Johnny nije želio Dom sportova (zaželio ga je kasnije), nego je htio svirati live tamo gdje se dobro osjećao, u klubu s direktnim doticajem s publikom. Planirano je pet dana, ali zbog interesa dodana su još dva. Snimka na albumu je onakva kakvu ju je bend odsvirao te večeri, u jednom dahu. Snimka je savršeno vjerna, čuje se i razgovor publike, zahvaljujući vrhunskim toncima i vrhunskoj tehnici koja je bila na raspolaganju.

Kreativna eksplozija

Azra je tada bila u svojoj najboljoj postavi, s Borisom Leinerom na bubnjevima i Mišom Hrnjkom na basu. Bili su uštimana mašina, probe su imali po pet-šest sati dnevno, što se ovdje i čuje. Štuliće je pisao pjesme kao na traci, u hodu, jednostavno su ispadale iz njega. Svu tu energiju, maničnost i kreativnost je trebalo nekako kanalizirati. Azra je prvi, istoimeni, album objavila 1980., zatim dvostruki „Sunčana strana ulice“ 1981. slijedio je ovaj 1982., a iste godine izlazi i dvostruki „Filigranski pločnici“. U tri godine je izašla količina materijala od koje bi neki drugi bend živio više od desetljeća.

Legendarni status Johnnyja Štulića na ovim prostorima dolazi iz njegove sposobnosti da se odmetne od svih i da na kraju ispadne pobjednik. Tako je barem bilo. On je hajduk, bandit, lik iz narodnih priča koje je kasnije u životu i onome što mu je ostalo od karijere sakupljao i pokušao prenijeti u svoj medij. Najpoznatiji je po svome daru da ispriča urbanu priču, da da komentar na svakodnevicu, kaže ono što bi svi htjeli, a nitko se ne usudi reći. Kad mu je išlo, išlo mu je spektakularno, uz kombinaciju rocka, narodne duše i imaginacije.

I.P.