Posljednja izmjena 25/02/21 by Ivan Palijan

Da bi gitarska glazba u 21. stoljeću zvučala svježe kao i ona u 20. stoljeću, trebaju je svirati klinci koji su bili premladi da je slušaju dok je nastajala. Osim toga što su bili još tinejdžeri dok su snimali svoj prvi album, Arctic Monkeys su kao klinci slušali hip hop. Tako udaljeni od njenog izvora, vremenski i glazbenim životnim navikama, ugurali su ovdje nekoliko desetljeća povijesti britanske rock glazbe, od Kinksa i Beatlesa, preko Sex Pistolsa i Smithsa, do Stone Roses i Oasis.



Arctic Monkeys: Whatever People Say I Am, That’s What I’m Not (2005., Velika Britanija)

Stvar je bila u tome da su otkrili rock glazbu kao savršeni medij kroz koji će frontmen Alex Turner ispaljivati svoje opservacije o noćnom klupskom životu britanskih tinejdžera. U njegovim pričama su se mogli pronaći svi, što je dovelo do spektakularnog komercijalnog uspjeha albuma pa i danas drže rekord o najviše prodanih primjeraka albuma u prvih tjedan dana za jedan bend. A svijet ih je upoznao još ranije preko demo snimki i MySpace stranice koju su napravili njihovi fanovi. U osnovi je to bio punk album, energijom, zvukom, ali i zanemarivanjem glazbene tradicije na koju se naslanja. Premladi su bili da bi razumjeli i znali što rock glazba jest pa su je napravili onako kako su je oni osjećali i razumjeli.

Rating: 4.5 out of 5.

Napiši prvi komantar

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.