Posljednja izmjena 11/05/21 by Ivan Palijan
Nemilosrdni gadovi“ rade ono što saveznički napori nisu uspjeli u 2. svjetskom ratu i završavaju rat prije Božića 1944. ubojstvom Hitlera i nacističke vrhuške u spektakularnom vatrenom i eksplozivnom klimaksu. S obzirom da je to Tarantinov film, katalizator te mogućnosti je, kao i uvijek, film. Nacisti se okupljaju u pariškom kinu na premijeri novog uratka iz Goebelsove tvornice noćnih mora, nazvanog „Ponos nacije“. Fredrick Zoller, nacistički vojnik koji je u jednoj bitci snajperom ubio 250 savezničkih vojnika glumi sam sebe, a po procjeni okupljenih, riječ je o remek djelu. No, dojam o tome neće s nikime moći podijeliti, jer gadovi iz naslova su jedinica američkih Židova na osvetničkom pohodu koji će eksplozivom dignuti kino u zrak. Usporedni plan ima i mlada vlasnica kina, francuska Židovka koja je obitelj izgubila u Holokaustu. Ona će kino zapaliti.
Photos
See all photos >>
Tarantino je bio pod velikim pritiskom da završi film, jer ga je želio premijerno prikazati na festivalu u Cannesu. Stoga film nema onaj lagani tijek, scene koje se pretapaju jedne u drugu, tipičan za njegove filmove, bez obzira koliko skaču s reference na referencu. Međutim, svaka je scena pamtljiva, Brad Pitt i Christoph Waltz dominiraju svakim kadrim u kojem se pojavljuju, a dvije glavne priče se tonom i idejom isprepliću u izuzetno zabavnu cjelinu. Kombiniranjem filma osvete i film o grupi profića u misiji Quentin Tarantino je učinio logičnim ono što je ovim filmom učinio. Jedinica neustrašivih i nemilosrdnih gadova bi tjerala strah u kosti nacistima, uništavala ih čim bi ih ugledala, a preživjelima urezivala nožem u čelo svastiku. Da je neki njemački vojnik ubio 250 savezničkih vojnika u jednoj bitci, sigurno bi postao nacionalna ikona i sigurno bi o njemu Goebbels naručio film, na čijoj bi se premijeri našla cijela nacistička vrhuška. I sigurno bi ta premijera bila u Parizu, a ne u Berlinu, jer su Berlin, uz ostale velike njemačke gradove, saveznici dan i noć bombardirali iz zraka.
„Nemilosrdni gadovi“ su točno ono što bismo očekivali od Tarantinovog ratnog filma. Zabavan je, brutalan i ne možemo reći da postoji išta slično njemu. Inspiriran je nekim klasicima poput „Dvanaestorice žigosanih“, „Topova Navarona“ i „U orlovom gnijezdu“, te europskim, mahom talijanskim (makaroni), ratnim akcijskim filmovima. Njima, kao i europskim filmovima 1930-ih i 1940-ih je Quentin Tarantino ovime napisao posvetu i odao im počast.
Napiši prvi komantar