Posljednja izmjena 27/05/21 by Ivan Palijan
Lupin“ je mjesec dana nakon premijere postao najgledanija Netflixova serija na jeziku koji nije engleski. Interes i popularnost sigurno duguje seriji „La casa de papel“ koja je publiku opčinila svojom jedinstveno europskom kombinacijom složenih pljački i jednostavnih emocija. Assane Diop (Omar Sy) po uzoru na svog idola Arsènea Lupina izvodi vrhunske pljačke kako bi se osvetio moćnom i pokvarenom Hubertu Pellegriniju koji je odgovoran za smrt njegovog oca. Zaplet često upada u besmisao, ali primjećujemo da nas za to baš i nije briga. Naime, u „Lupinu“ se sve odvija brzo, s velikom količinom adrenalina, zabavno je, a pojava Omara Sya je dovoljna da ispuni svaki ekran. Ne samo zato što ima skoro dva metra.
Jedna od glavnih fora koja se provlači kroz seriju je ta da je Assane Diop, poput Arsènea Lupina, majstor prerušavanja i da, bez obzira što uvijek ima očevidaca i snimki nadzornih kamera, nitko sa sigurnošću ne može potvrditi njegov identitet. Afrikanca visokog 1,90 cm u dominantno bijelom Parizu. Bijelcima će, naravno, svi Afrikanci izgledati jednako, no, ima tu još nešto. Isto kao što je razlika između Supermana i Clark Kenta bila u šarenom kostimu s plaštem nasuprot odijelu i naočalama, Assane Diop, zapravo, nosi svoje maske kako bio sakrio svoju herojsku prirodu. On je vrhunski kradljivac, maske nosi na svom svakodnevnom poslu. Kada skine maske, on je sin kojeg progoni nepravedna smrt oca, te otac kojem je, unatoč svemu, jako stalo do njegovog sina, ali i do bivše supruge. Te emocije, kao i melodrama u „La casa de papel“, su ono što je publiku u tolikoj mjeri zadržalo uz seriju.
„Lupin“ je formulaična, ali vješto napravljena i zabavna serija. Emocije i adrenalin nam pažnju drže cijelo vrijeme na ekranu za što redovno bivamo nagrađeni nekim novim otkrićem unutar rascjepkanog načina naracije. Flashbackovi su neprestani postupak pričanja ove priče, ali to je jedini način da se ona održi ovako dinamičnom.
Napiši prvi komantar