Posljednja izmjena 12/11/21 by Ivan Palijan
Daniel Craig je najbolji James Bond od kada se proteklih šest desetljeća snimaju James Bond filmovi. Sean Connery je bio prvi Bond sa pet avantura i još jednom kasnijom van kanona. Nakon njega je ulogu samo za jedan, najmanje popularan, film preuzeo George Lazenby, da bi posao dobio Roger Moore u sedam filmova. Bila je to samoparodirajuća uloga, u njegovim filmovima je bilo i najviše humora. Stoga je Timothy Dalton u svoja dva filma bio iznenađenje, svojim ozbiljnim licem i pristupom, ali oni koji su čitali knjige znaju da je to čak i najbliži Bond svom literarnom predlošku Iana Fleminga. Pierce Brosnan je nakon njega snimio četiri filma, Daniel Craig pet i to je, čini se, konačno. Morat ćemo naći nekog drugog Bonda ili završiti s cijelom pričom. Idris Elba bi bio sjajan izbor za ulogu.
Ian Fleming je napisao dvanaest romana i dvije kolekcije priča o James Bondu, špijunu koji je trebao dovršiti sve priče o špijunima. Radnje romana su do sada ekranizirane a motivi ili naslovi priča korišteni kao James Bond filmovi u 25 službenih i dva (jedan je parodija iz 1967. s Davidom Nivenom kao James Bondom) naslova nastala van produkcije kompanije koja nosi prava na lik James Bonda i djelo Iana Fleminga. Razlog zbog kojeg smo svih ovih godina zainteresirani za lik, a po svemu sudeći mogli bismo biti i dalje, je taj bazični koktel smrtnih opasnosti, seksa, moći i novca koji kada je vješto protresen donosi uzbudljivu priču koju čak možemo gledati u neko lijeno nedjeljno jutro puno desetljeća nakon što je snimljena.
James Bond filmovi su neozbiljna razbibriga, jeftini način da protresemo adrenalin i testosteron u nedostatku bolje opcije. Opet, oni su franšiza koja ne posustaje i prilagođava se svakom vremenu. To govori o bezvremenosti njenih arhetipova, o spasitelju koji živi na margini, žrtvuje svoj privatan život kako bi pomagao drugima. To što pri tome izgleda jako dobro, a i prijeteće, čini ga većim od njegovih kolega.
Pročitajte ovdje kako smo izračunali koji su najvažniji James Bond filmovi. Uzeli smo u obzir rezultate na box officeu, popularnost filma, broj nagrada za koje je nominiran i koje je dobio, ocjene kritičara i mjesta na listama najboljih filmova godine.
1. Skyfall
(Sam Mendes, 2012.)
Pedesetgodišnjica Bonda na velikom platnu bila je pravi trenutak za nešto veliko. “Skyfall” je iznimno ugodan akcijski spektakl, utemeljeniji i uvjerljiviji od prethodnog i mnogima razočaravajućeg “Zrna utjehe”. Pronalazi pravo mjesto na spektru između ekstravagancije i realizma. Bio je to sedmi put da Judi Dench glumi M, Bondovu zagonetnu šeficu. Ali tek je ovdje M zapravo bila sve što je mogla biti. Ona je jednostavno Bond djevojka koja stati na kraj svim Bond djevojkama, matrijarh za čiju se pažnju svi njeni dječaci bore.
2. Goldfinger
(Guy Hamilton, 1964.)
Smješten stilski negdje između razmjernog realizma prva dva filma o Bondu i samoparodirajuće frizure Rogera Moorea, “Goldfinger” je nabrijani prototip klasičnog filma o 007, sa Seanom Conneryjem u veličanstvenoj formi. Redatelj Guy Hamilton preuzima ključne opsesije – seks, moć, smrtna opasnost, novac – i pretvara ih u nezaboravne prizore: Shirley Eaton balzamirana zlatom, laser koji se kreće prema istaknutom međunožju…
3. Casino Royale
(Martin Campbell, 2006.)
Ovo je priča o početku Jamesa Bonda, prenesena naprijed u vremenu u labavo zamišljenu sadašnjost nakon 11. rujna. Bio je to veličanstven povratak James Bonda, prvi put s Danielom Craigom u njegovoj ulozi, nakon što se činilo da ga je Pierce Brosnan uspio zauvijek pokopati. Craigovo angažiranje je bio trenutak inspiracije. Bez napora nosi svoju karizmu, a isto tako i smrtonosnu prijetnju. K tome donio je ozbiljnu glumu u temeljno neozbiljnu ulogu. On je sigurno najbolji Bond do sada, bez obzira što je Sean Connery stvorio ulogu..
4. Spectre
(Sam Mendes, 2015.)
Iako “Spectre” možda nije ravan svom neposrednom prethodniku (“Skyfall”), još uvijek je donio ono što publika želi od ove franšize: spektakularne lokacije (London, Rim, Tanger), spektakularne vratolomije, nemoguće intrige, neobjašnjive promjene kostima, zrnca humora (većinu ih je isporučio Q Bena Whishawa koji krade svaku scenu) i zaplet koji je istovremeno krajnje besmislen, ali čudno prikladan u svom isticanju tehnologije za nadzor kao inherentno zlokobne i beskrajno pokvarljive.
5. Quantum of Solace / Zrno utjehe
(Marc Forster, 2008.)
Daniel Craig je svojim drugim Bondom učinio ulogu svojom, svaki djelić tog hladnokrvnog nemilosrdnog agenta kojemu samo treba dozvola za ubijanje da se pretvori u ubojicu. Uz to liječi slomljeno srce i hladno potisnut bijes. Ako vam odgovara odijelo krojeno po mjeri i futrola za rame u kojoj se nalazi pištolj, vi ćete ga nositi. I on ga nosi. Ovo je eksplozivni Bond, s puno akcije i malo dosjetke. Ako ima motor, pogoni ga gorivo i može se zabiti u drugo vozilo sličnog pogona, s Bondom za volanom, i po mogućnosti sa privlaćnom ženskom družicom na suvozačevom sjedalu – to ide u film.
6. From Russia with Love / Iz Rusije s ljubavlju
(Terence Young, 1963.)
Svi Bondovi sa Sean Conneryjem, poput i ovog njegovog izlaska u Istanbul 1963. izgledaju staromodno, ali njegovo nadmetanje s negativcem Roberta Shawa nije izgubilo ništa od svoje oštrice. Film je neobično skroman, manje ekstravagantan, a manje gadgeta, manje baziran na akciji od filmova koji su uslijedili – i zapravo manje od svog prethodnika, prvog filma o Bondu, “Dr. No”. Zapravo se ne događa u Rusiji, uvodna i završna sekvenca su u Veneciji (interijeri su snimani u studiju, sa snimkom s Markova trga), a putovanje vlakom po našoj bivšoj državi kulminira pucnjavom kamiona protiv helikoptera snimljenom u Škotskoj. Glavna lokacija je Istanbul, koji je čudno tmuran i oblačan.
7. No Time to Die / Za smrt nema vremena
(Cary Joji Fukunaga, 2021.)
25. epizoda franšize – i posljednja Daniela Craiga kao 007 – nalazi svog junaka u tmurnom raspoloženju. Dolazi sa neobičnom mješavinom težine i bezbrižnosti. Smrtnost se nadvija nad dosjetkama i jurnjavama automobilima – ne samo očekivani pokolj anonimnih poslušnika, već i tmurni oblak tuge, gubitka i izmorenosti. Blizu početka, usred živahnih mediteranskih praznika, Bond posjećuje grob Vesper Lynd, ljubavnice koja je umrla u “Casino Royale” 2006. “Nedostaješ mi,” kaže, i film je neočekivano zaokupljen sjećanjem i prazninom. Reći ćemo samo da se ovdje radi o nizu dugih oproštaja.
8. The Spy Who Loved Me / Špijun koji me volio
(Lewis Gilbert, 1977.)
U to vrijeme film je svakako ostavio dojam. Sve u Bond filmovima poput ovog – od lica Barbare Bach do podvodnih bitaka harpunom – čini se kalibrirano da se dopadne adolescentima. Kao starije i mudrije osobe možemo prepoznati i cijeniti autoparodiju koju je Roger Moore donio u ulogu. Začuđujući je ovdje bio društveni kontekst: 1977. je bila godina kraljičinog srebrnog jubileja i punka, Britanije razbijene i ispunjene preziranjem same sebe. Ovaj nacerekani Bond bio je potpuno pomiren sa svojom vlastitom bezveznošću: nije mogao biti ozbiljan, jer ga nitko ne bi shvaćao ozbiljno. U tome je Moore bio savršen Bond u savršenom trenutku; i gotovo potpuno suprotan duhu Flemingova izvornika.
9. GoldenEye
(Martin Campbell, 1995.)
Cijeloj jednoj generaciji je nemoguće odvojiti ovaj film od istoimene video igre koja joj je slijedila. Stvorila je ovisnost i smatramo je jednom od najvažnijih video igara svih vremena. Film nam je prije toga donio novog glumca u ulozi Bonda, četvrtog po redu i, nakon ovog filma, onog koji je najviše razočarao. Bilo je ovdje mjesta i za jednu od najspektakularnijih smrti na ekranu Seana Beana kao Bondovog kolege koji dobije metak u glavu. Sve do njegove ponovne spektakularne smrti na kraju, nakon što saznamo da je on glavni negativac u filmu, čovjek koji zbog svog iskustva jednostavno mrzi Britaniju.
10. Thunderball
(Terence Young, 1965.)
IZ današnje perspektive Bond Seana Conneryja, a i sam Sean Connery, je ženomrzac i seksualni predator. U jednoj sceni u filmu “Thunderball” prisili medicinsku sestru koja očigledno govori da to ne želi na seks kako ju ne bi cinkao šefovima. U nemogućem slučaju da možemo to zanemariti, Conneryjev četvrti Bond u isto toliko godina donosi zabavnu radnju u kojoj možemo saznati kako ukrasti nuklearnu bombu. Što također nije znanje koje možemo zanemariti.
Napiši prvi komantar