Posljednja izmjena 22/07/21 by Ivan Palijan
Disco Elysium“ je smislio estonski spisatelj Robert Kurvitz, dizajnirao umjetnik Aleksandar Rostov, glazbu je skladao britanski bend British Sea Power, a većinu glasa u preko milijun izgovorenih riječi u finalnoj verziji daje vokalist i reper Lenval Brown iz nekadašnjeg manje poznatog benda Maroon Town koji je kombinirao ska i hip-hop. Dodajmo tome egzistencijalističko-filozofsko-političko-sociološka pitanja kojima se igra u osnovi bavi i možemo reći da jedva čekamo dan kada će video igre postati umjetnička forma, jer će onda iskustvo igranja biti poput ovog.



Point-and-click avantura u stilu LucasArtsovih remek djela u kombinaciji s očitim utjecajima RPG-a „Planescape: Torment“ i „Fallout“ serijala su koncepti kojima je Kurvitz želio dati novi život. U igri recimo, uopće nema akcije, sva se dinamika odvija u dijalozima. No, oni nisu samo s NPC-jevima, oni se dobrim dijelom odvijaju u glavi glavnog lika. Koji, kako saznajemo odmah na početku, ima mnogo tih glasova. Osim atavističko reptilskog mozga i limbičkog sustava koji uslijed preopterećenosti živčanog sustava pokušavaju preuzeti kontrolu, tu je 24 statova kojima se čekira hoće li nam uspjeti nešto važno što želimo učiniti ili natjerati druge likove da učine. Oni jesu podijeljeni u četiri osnovne skupine – Intellect, Psyche, Pyisique i Motorics, koji nas podsjećaju mentalne i fizičke statistike na koje smo navikli u RPG-ovima. No, ovdje uključuju Dramu (sposobnost da se pretvaramo, tj. lažemo i da prepoznajemo kada to drugi rade), Inland Empire (sposobnost da riješimo sve misterije u Twin Peaksu), Electrochemistry (sposobnost da toleriramo narkotike, proporcionalna želji da ih koristimo) i Savoir Faire (sposobnost da se držimo i izgledamo cool poput murjaka iz TV serija sedamdesetih).
Jer, naš je glavni junak policajac na zadatku. To ne saznajemo odmah na početku. Naime, nakon jednog unutarnjeg dijaloga kojim moramo potvrditi da uopće želimo otvoriti oči i vratiti se u ovaj svijet, saznajemo da se nalazimo potpuno goli i mamurni usred demolirane hostelske sobe bez ideje o tome tko smo, što smo, kuda idemo i zašto smo ovdje. To su pitanja na koja ćemo tražiti odgovore do kraja priče. Kada uskoro saznamo da smo policajac koji je prije nekoliko dana došao istražiti prijavljeno ubojstvo moramo se početi baviti i tim poslom. U tom kraju tog svijeta, u tom vremenu i prostoru događaju se stvari o kojima polako počinjemo stvarati spoznaju. To donosi nove mogućnosti za istraživanje i pomoć stanovnicima zapuštenog i zaboravljenog dijela velikog grada.
„Disco Elysium“ neće donijeti gratifikaciju uslijed uspješno riješenih misterija i saznanja tko je koga u složenoj detektivskoj priči. Ono što istražujemo je, zapravo, kakav detektiv mi želimo biti i kakav položaj želimo zauzeti u i spram svijeta u kojem se nalazimo. Način na koji rješavamo misterije i kako se odnosimo prema drugim likovima otkriva našu osobnost. Osim toga, način na koji se odnosimo i odgovaramo likovima koji iznose svoje politike ideje koje su, ovisno o likovima, ultraliberalno kapitalističke, komunističke, anarhističke, konzervativne, fašističke, militarističke ili rasističke, stvara i naš svjetonazor u svijetu podijeljenom između frakcija. Prava nagrada u ovoj igri, osim intenzivnog i originalnog iskustva, leži o tom otkrivanju djelića nas samih.
Napiši prvi komantar